Prije 27 godina Sportska dvorana Srednje škole Koprivnica bila je poprište jednog od najvećih rukometnih događanja koje je obilježilo koprivničku sportsku povijest, finala Lige prvakinja. U dvorani se tražilo mjesto više, ali bilo je mjesta za sve, orile su se trube i navijačka pjesma ”Ajde, ajde, ajde Podravka, Podravka, Podravka” uz prateći ritam bubnjeva, a pjesmu su predvodili navijači Podravke, Kronikusi. Svi su bili kao jedno i ta je atmosfera bila kao pravi navijački vatromet sve do zadnjeg sudačkog zvižduka kada se dogodilo ono najljepše, veliki je trofej podignut u maloj Koprivnici, euforiji nije bilo kraja i to se nikada ne može zaboraviti. I sada kada smo pisali ovaj uvodni tekst paralelno smo gledali isječak nevjerojatne utakmice koja je trajala 2 sata i 45 minuta u kojoj je bilo nevjerojatno puno prekida jer se pod često morao brisati, u kojoj emocija publike nije prestajala do samog kraja. Moramo reći kako je nemoguće zaustaviti suzu kad pogledamo tu sportsku rapsodiju koja je rasplakala sve Podravke i Podravce, Koprivničanke i Koprivničance, a kasnije ih sve okupila na nezaboravnoj proslavi u centru grada koji su preplavile tisuće ljudi. Rukomet se i danas prati i voli u Koprivnici, a jedan od razloga zasigurno je i ovaj spektakl koji je ostavio neizbrisiv trag u koprivničkoj, hrvatskoj, ali i europskoj sportskoj povijesti.
Bilo je to u sezoni 1995/1996. U uzvratnoj utakmici finala Lige prvakinja RK Podravka je pobijedila Hypo i upisala se u elitno rukometno društvo europskih prvakinja. U toj istoj sezoni osvojen je i europski Superkup te naslov hrvatskih prvakinja i kupa. Vrijedi reći kako je to uvjerljivo bila najbolja sezona u rukometnoj povijesti RK Podravke, sezona koja je ujedno zapečatila grad Koprivnicu kao sinonim rukometne metropole.
Tom vrijednom trofeju prethodili su eliminacijski ogledi u Kupu prvakinja gdje je Podravka iza sebe ostavila švicarski LC Brühl iz St. Gallena i grčki Gas Aanagennisi iz Artasa. U grupnoj fazi Lige prvakinja iza Podravke ostali su njemački TUS Walle iz Bremena, španjolska El Osito Eliana iz Valencije i norveški Baekkelagets iz Osla. U finalu u Beču Hypo je pobijedio 13:17, a u Koprivnici je bilo 25:20 za Podravku. Iste godine 21. rujna Podravka je osvojila Super kup koji se održavao u Koprivnici. U polufinalu pobijeđen je rumunjski Silcotub 31:22, a u finalu njemački TV Lützellinden iz Giessena 22:21.
Sastav Podravke: Valentina Cozma, Božica Gregurić, Samira Hasagić, Andreja Hrg, Dijana Ivandija, Kristina Jambrović, Tatjana Jukić, Ljerka Krajnović, Irina Maljko, Vlatka Mihoci, Renata Pavlačić, Snježana Petika, Željana Štević, Mariana Tîrca.
Trener je bio Josip Šojat, a pomoćni trener Ivan Pal, aktualni predsjednik NO RK Podravka. Fizioterapeut je bio Bojan Savić i danas dio našeg stručnog stožera, Snježana Petika je i dalje dio našeg kolektiva i radi s mladim nadama te ženskom reprezentacijom, a pobjednički je pogodak zabila aktualna direktorica Vlatka Mihoci. S trenerom Josipom Šojatom smo prije dvije godine imali prilike i razgovarati te smo oživjeli sjećanja na taj veliki uspjeh, a podsjetnik na taj intervju možete pogledati na linku.
Podravka je i dalje uvjerljivi europski rekorder po broju nastupa u europskim natjecanjima, ali i najtrofejniji ženski rukometni klub u Hrvatskoj s ukupno 26 naslova u Prvenstvu i 24 u Kupu, a u ovoj sezoni još uvijek iščekuje Final Four hrvatskog ženskog kupa gdje bi mogle podići i 25 trofej u Kup natjecanju.