Za dva dana u norveškom Drammenu Podravka Vegeta igrat će polufinalnu utakmicu u kvalifikacijama Lige prvakinja u rukometu. Suparnice će biti nizozemske prvakinje Sercodak Dalfsen kojima je ovo šesti nastup u kvalifikacijama za LP, ali ni jednom nisu uspjele: pet puta su igrale u Kupu pobjednica kupova i dva puta u Challenge kupu. Podravka Vegeta sudjeluje u Ligi prvakinja, računajući ove kvalifikacije 23-i puta, po tome je europski rekorder, odigrala je 173 utakmice, a tu je još 30 utakmica u EHF kupu i 40 u Kupu pobjednica kupova. Drugi polufinalni par su domaći Glassverket i turska Ankara Yenimahalle, gdje igraju i bivše Podravkine igračice Anita Gaće i Maja Sokač.
Impresivna je računica nastupa podravkinih rukometašica u Europi još od 1966. godine, punih 50 godina, dakle, ali svaka sezona novi je izazov. Na konferenciji za novinstvo u srijedu pitanje treneru Podravke Vegete Goranu Mrđenu bilo je: je li ekipa spremna za novi natjecateljski izazov.
– Ha, kad ideš na ispit, još uvijek ti fale dva dana, da još nešto ponoviš. No, ono što smo htjeli – do toga smo i došli. U ovom trenutku u fazi obrane bolji smo nego u napadu. To smo ovaj tjedan popravljali. Dalfsen i Glassverekt su i prošle godine igrali kvalifikacije u Drammenu. Igrao je i Györ. Znate kakva je ekipa Györ, pa je Glassverket u poluvremenu vodio 15:13. Nije da se opravdavam, to je činjenica. Kad govorimo o Nizozemkama, Dalfsenu, kažemo ništa posebno, ali svake su godine u Europi, svake godine igraju kvalifikacije za Ligu prvakinja. Ne možemo reći da smo favoriti, ali u utakmici s Nizozemkama očekujemo pobjedu, mislim da to možemo, da je to realno. A drugo polufinale između Glassvereketa i Ankare Yenimahalle? Ne bih baš prgnozirao tko će pobijediti. Najmanje se priča o Turkinjama, a tamo igra Özel, koja je do prije nekoliko godina bila najbolja igračica Europe, a ima i drugih iskusnih igračica.
Tko je, onda, favorit?
– To s favoritima je tanko. Kad je Podravka Vegeta išla u Kragujevac na kvalifikacije prije dvije godine Mitdjylland je bio 90 posto favorit, pa nije prošao kvalifikacije, prošli smo mi. A te Dankinje su te godine osvojile sve osim tih kvalifikacija za LP. Kvalifikacije su početak natjecanja u toj sezoni i još se puno toga ne zna. No, tko god pobijedio u drugoj polufinalnoj utakmici, mi smo postavili cilj i s kim god igrali želimo pobjedu. Budu li to Norvežanke, daj Bože da nakon ”sto godina” pobijedimo u Norveškoj. Htjeli bismo biti ti koji ćemo prvi puta dobiti utakmicu u Norveškoj.
S NIZOZEMKAMA BIT ĆE PUNO TRKE
Koga bi želio u pretpostavljenom finalu?
– Najviše smo se bavili s Nizozemkama, Dalfsenom, prvom utakmicom. Nije realno da se spremamo za tri ekipe. Realno je da se spremamo za Nizozemke, a onda ćemo vidjeti. Ako će biti Turkinje, onda će to na određeni način biti sporiji rukomet s više ”hakla” s obzirom na znanje igračica, a ako su Norvežanke, onda je to nešto slično kao i s Nizozemkama, s puno trke, brzo završenim napadima, pa će biti bitno brzo vraćati se iz napada. To je bitno, ali da i naša realizacija bude bolja.
Jesu li nove igračice pojačanje ili prinove?
– I stare i nove kroz ovih 12 pripremnih utakmica igrale su toplo-hladno. Ono što smo o novima znali, to jest to: nekad bolje, nekad gore. Za Anu Debelić znamo da bi trebala biti bitno pojačanje u obrani i u napadu. Kroz ove turnire pokazala je da to jest. Anamaria Gugić je šuter na kojoj se osjeća kad je odmorna, kad je umorna. Kad je odmorna igra bolje. Nikolina Zadravec je sada napunila 19 godina. Doveli smo je, jer je dobra u kontri i trkački je dobra, a treba se još uklopiti u obrani, treba doći do naše razine. Osim dvije u A reprezentaciji sa Slovenijom i Makedonijom ovo su joj prve europske utakmice. Isto je i s Gugić. Ali mislim da ćemo biti OK, s obzirom na to da na vanjskoj liniji imamo igračice koje mogu, ali mislim da će presuditi dnevno stanje forme.
Sve igralčice su odbre, ali ne postoiji individualka koja može zabiti 10-13 golova. Hoće li u Norveškoj odlučiti kolektiv ili može neka od cura iskočiti?
– Daj Bože da netko zabije 20 i da je to za pobjedu dosta. Nije logično to očekivati ni kad nas ni kod drugih. Ni Hansen ne zabije 15 da bi reprezentacija bila olimpijski pobjednik. U principu bi trebao odlučiti kolektiv. Jer ako nam je Kapitanović na vjetrometini, onda nema ni obrane, nema ni nje. Ili da je obratno. Jedno bez drugog ne ide. Što se tiče napada i ovi su turniri pokazali: iz utakmice u utakmicu tražili smo tko je u tom trenutku najraspoloženiji. Dosta igračica je zabijalo, s obzirom na minute koje su provele u igri. Uvježbavajući igru obrana-napad neka smo rješenja našli i to će preuditi u korist kolektivne igre.
PRIPREMNI TURNIRI ODIGRANI BOLJE NEGO PROŠLE GODINE
– S obzirom na izbor igračica imamo više prostora za izmjene u igri i trebali bi odigrati bolje. Sad, što to znači rezultatski vidjet ćemo, ali mislim da smo ove godine pripremne turnire odigrali bolje nego prošle godine. I u napadu i u obrani. Bilo je situacija, pogotovo u napadu kada smo bili bezidejni, ali mislim da možemo više i da imamo više prostora za traženja rješenja ako ne ide ono što smo prvo htjeli. Možemo, dakle, odigrati s ljevakinjama, bez ljevorukih igračica, s dvije kružne napadačice – imamo više prostora za kombinacije nego prošle godine.
Težnja za Ligom prvakinja je normalna. Ne ostvari li se, nije propast svijeta, moramo se naučiti da se u sportu dobiva i gubi. Uostalom, novi sustav natjecanja i tada garantira najmanje osam do 10 europskih utakmica.