Miranda Tatari // Foto Ivo Čičin-MašanskerNa klupskoj presici središnja osoba bila je nova sportska direktorica Miranda Tatari Šimunović. Njena pojava u klubu unijela je novo ozračje i upotpunila broj žena koje sada rukovode klubom. Prvo se obratila novinarima:

– Veseli me što vas vidim u ovako velikom broju. Nisam očekivala. U prvom redu zahvaljujem Nadzornom odboru i predsjednici na ukazanoj prilici i povjerenju.

Prvo što sam osjetila danas bilo je home sveet home, povratak doma. Ja sam tu doma. Tu sam čitav život i Rukometni klub Podravka Vegeta je moj život i rukomet je zapravo meni u životu bio sve. Spletom okolnosti završila sam igračku karijeru, ali sam, moram priznati, sretna što mi je gospođa predsjednica uputila poziv. U jednom trenutku sam razmišljala o toj ponudi, ali sve je pozitivno završilo, dogovorili smo se.

U drugoj sam ulozi. To nije kao što je bilo nekad. Što se posla tiče ovdje je dosta promjena. No, i dosad sam bila ”u sjeni”, komunicirali smo. I u stručnom pogledu i s direktoricom. Uopće ne sumnjam u suradnju s Božicom Palčić, surađivale smo i na terenu i razumjele smo se i u mraku i na poglede, bile cimerice. Ne sumnjam u njezinu potporu i veliku pomoć.

PRVI ZADACI: ANALIZA STANJA, RUKOMETNE ŠKOLE, RAZGOVOR S TRENERIMA

No, moj prvi zadatak je analiza postojeće situacije i dosadašnjeg rada mlađih dobnih skupina, pa ću u idućih mjesec dana obaviti razgovore s trenerima, a isto tako i s trenericom prve ekipe Snježanom Petikom. Nakon toga pojedinačno ću razgovarati i s rukometašicama. Sve to u smislu unapređenja, pomaka. Činjenica je da financijska situacija nekada i sada nije ista. Nekad su se kupovale gotove igračice, a ono što sada defintivno treba je proizvodnja domaćih igračica, što znači da treba početi od najmlađih uzrasnih kategorija, treba ih usmjeravati, treba poboljšati rad kako bi se iznjedrile domaće igračice koje će jednoga dana biti nositeljice igre Podravke Vegete. U to uopće ne sumnjam. Mislim da talenata ima, a dugo iza nas, Božice i mene kao zadnje, nema novog imena, a smatram da nam to treba. Tu treba i strpljenja, to se ne događa preko noći, treba vremena. Hoće li to biti godina, tri, pet – ne znam i normalno je da se to ne može predvidjeti, ali treba na tome raditi.

RUKOMET I KVALITETA U HRVATSKOJ I KOPRIVNICI U PADU; VRATITI PUBLIKU

Čini se da je rukomet u Hrvatskoj, Koprivnici generalno pao i sve je manje ulaganja, sve je manje kvalitetnih igračica, sve je manje publike u našoj dvorani, što mi je teško gledati. Naša generacija je uvijek igrala u prepunoj dvorani, navijači su stvarali ozračje. Ono što publika voli je borbenost i zalaganje na terenu. To je ono što očekujem i od djevojaka, da ostave srce na terenu. Publika je ta koja to poštuje i cijeni bez obzira na rezultat. Ako je i poraz, ali ako je zalaganje na terenu, publika će uvijek biti zadovoljna. Treba vratiti publiku na tribine.

NE DAJMO DA RUKOMET PADNE

Također smatram da je Podravka veliki klub, europski klub, ima svoj ugled. Podravka Vegeta zvučno je ime na europskoj karti. Ne smije se dozvoliti da se to ime izbriše s rukometne karte. Trebamo se potruditi da ime ostane i štoviše potruditi se da se digne na višu razinu. Naravno da trenutno ne možemo parirati Györu, Vardaru, Bukureštu, Rostovu, sli mislim da se sa solidnom ekipom može ostati u sredini europskog rukometa, da ne padamo, a, ne daj Bože, da jednoga dana ispadnemo iz toga, teško je upasti. Svi trebamo trenutnu situaciju analizirati, ali gledati u budućnost, slagati sve da u budućnosti rukomet opstane, da se digne na razinu više i da možemo parirati svima. To nam je cilj.

ANGAŽIRANA SAM NAKON PORAZA OD LOKOMOTIVE – I PRIJE SE GUBILO I OD SLABIJIH EKIPA

Pitanje mog posla došlo je nakon poraza od Lokomotive. Osvajanje prvenstva i kupa ne bi trebalo doći u pitanje, jer ne postoji ni jedan razlog za to. Daleko smo najkvalitetnija ekipa u Hrvatskoj ligi i bez obzira na poraz to ne bi trebalo i ne smije poljuljati ekipu ni trenericu. Bilo je poraza, gubilo se i od slabijih, a Podravka je nekad bila puno jača ekipa, a gubili smo i od Osijeka i od Trešnjevke. Ne treba sada uperiti prst niti u cure, ni u trenericu. Ima dana kada se ne poklopi ništa. Govorim iz iskustva. To su neki od tih crnih dana, a nadamo se da se neće ponoviti. U tome Snježana i djevojke mogu računati na našu podršku. Zaboraviti poraz i izvući pouke i idemo naprijed.

NE PADA INTERES ZA ŽENSKI RUKOMET SAMO U HRVATSKOJ

I na kraju odgovor na novinarsko pitanje.

– Interes za ženski rukomet nije pao samo u Hrvatskoj. Dosta je pao i u Europi. Klubovi koji imaju jake financije pokupovali su sve kvalitetne igračice i neusporedivi su s ostalim, manjim klubovima. Gase se klubovi preko noći. Sve je dobro i onda ih odjednom nema. Vjerujem da se to Podravki neće nikada dogoditi. Želim da u Hrvatskoj ne ide na gore, barem da ostane tako kako je. Nažalost, gledajući daleko u budućnost – tamo se ženski rukomet ne vidi.