Možda je spontano veselje rukometašica nakon zadnjeg zvuka sirene u popularnoj Kutiji šibica u Zagrebu i bacanje trenera Hrupca u zrak nekom izgledalo pretjerano. No, rukometašice su svojim postupkom dale do znanja što to za njih znači.
Ta Kutija šibica kroz povijest rukometa nije uvijek bila sretna, a u njoj su igrale i starije generacije koprivničkih rukometašica. Ovoga puta Podravkino veselje unijelo je malo svjetla u dosta rasvjetom škrtu dvoranu, s lijepom već uobičajenom gestom pljeska rukometašica publici, što je na svim gostujućim terenima lijepo prihvaćeno.
Jer, publiku treba poštovati. Onda dolazi navijati za svoje, dakle protiv gošći, ali rukometni ambijent bez ”drugog mišljenja” i nije neki doživljaj. Cijeniti publiku znači cijeniti i suparnika i sebe. Neka se na terenu i tuče i jauče, ali poslije, bez obzira na rezultat, mora biti sportskog zagrljaja.
Polagana vožnja do Koprivnice
Podravka je praktički osigurala Ligu prvakinja, a rukometašice su to osjetile i radost je provalila iz njih. No, nije stalo na tome. Trener Neven Hrupec otpustio je pola ekipe na vikend. Dalmatinke su ispraznile autobus i ”partile doli”, a preostale putnice i putnici sjeli su u zadnja tri reda autobusa, gdje se slavilo, pjevalo. Bilo je dozvoljeno i malo gucnuti.
Raspoloženje je bilo takvo da je legendarni Podravkin vozač Mirko Franjo bio zamoljen negdje iza Križevaca da vozi točno prema znakovima i što polaganije, kako bi ekipa bila što dulje na okupu. Tako su profesionalke, koje su rutinski odradile posao u Zagrebu, same dale značaj svojoj pobjedi.
Maja Kožnjak donijela je prevagu
A ona pripada samo njima i klupi. U igru nisu ulazile Čović, Vukojević, Pongrac, A.M. Beljo i Nikčević, što govori o tome da je Hrupec tu utakmicu shvaćao kao – europsku u kojoj rutina ima prednost pred mladošću. U tom smislu bilo je i na početku opreza, čuvanja mreže sa sjajnom Jelčić na golu (prvo poluvrijeme sedam obrana).
Počela je sedmorka: Jelčić, Zebić, Gaće, Milanović Litre, a na vanjskim pozicijama Pasičnik, Tatari, Havić. Kako se do prvog gola jednih i drugih čekalo 7-8 minuta, Hrupec je ubacio u igru Maju Kožnjak, koja svojim nepredvidim fintama i udarcima zna iznenaditi suparnika.
Ovoga puta Maja je bila konkretna, s manje ”hijeroglifa” i vrlo korisna. Povukla je cijelu ekipu, u kojoj je cijelu utakmicu odigrala Pasičnik, i pridonijela pozitivnoj razlici svojim poznatim udarcima ”odozdola”. I sigurnom realizacijom sedmerca. Prije toga sigurna realizatorica dva sedmerca bila je Zebić: dva puta u isti ugao, iako je prije sedmeraca domaća golmanica Vanja Radić (dobro je branila) išla uz liniju na konzultacije s Lokomotivinim trenerom vratarki proslavljenim golmanom Zdenkom Zorkom. Doduše, on je bio službeni predstavnik, ali trener je vratarki.
Onda se ”u priču” uplela i Tatari sa silovitim ulascima i golovima. S koliko su lopti raspolagale, dobro su odigrale i Pušić i Gaće. Pušić je zabila tri gola zahvaljujući enormnoj borbenosti u kojoj je individualno nadjačala obranu suparnica. Ostale su dale svoj doprinos u obrani (tu je prigoda da istaknemo Vesnu Milanović Litre, čija je sestra Iva bila najborbenija igračica Lokomotive, uz dobro krilo Nikšić i Ivanu i Mariju Milić), a poneki udarac iz vana Havić i Petković stvorio bi dojam opasnosti sa svih strana.
”Cukor na kraju” bila je Marta Žderić, koja je ulazila na obranu sedmerca jednom u prvom dijelu (Krsnik je promašila) te četiri sekunde prije kraja, kada je obranila udarac bivše suigračice Šerić. Marta je u autobusu bila najglasnija. Kako i ne bi, bila je igri nekoliko sekundi, a pružila veliki obol.
Klub je sređen organizacijski i na terenu, nema nikakvog ”beda”
Uoči utakmice pomalo tužno bilo je to što se spominjalo da se Lokomotivine igračice u slučaju poraza od Podravke Vegete ne može kazniti oduzimanjem od plaće, jer to je ionako kod vodeće zagrebačke ženske rukometne ekipe, druge u Hrvatskoj, nažalost, veliki problem. Malo je čudno da nekoga smeta sređenost koprivničkog kluba. Istodobno, svi bi rado bili na Podravkinu proračunu.
Dosta je nadanja drugih klubova bilo u tome, jer se već godinu dana provlači teza o nekavim klupskim problemima. Valjda treba svakoga ”naprašiti s dvajst razlike”. To je valjda mjerilo za one koji nisu na utakmicama i ne znaju da i Hrupec igra utakmice ”s djecom”, ne samo suparnici. I da razlika nije važna ako se pobijedi.
Uostalom i dva Podravkina konkurenta ostvarila su pobjede s gol-dva razlike, Trešnjevka, ne računajući utakmicu s Podravkom, tri puta, Lokomotiva jedanput. Imaju na to pravo, bodovi su osvojeni i nitko im ne može prigovarat što nisu ”zgazile” suparnice.
Činjenica je da je klub doveden u stabilnu financijsku situaciju već krajem prošle godine, vraćen je porezni dug, sređuju se ostala dugovanja, novca za redovni, veliki, pogon svih ekipa ima. S tim da Podravka mora plaćati i dvoranu i putovanja. Neki su klubovi u Hrvatskoj u tom smislu povlašteniji. Određeno sređivanje klupskog stanja u organizacijskom i financijskom smislu nema nikakva utjecaja na događaje na parketu, što se dosta potenciralo, ali detalje te problematike znaju samo članovi Upravnog odbora i kancelarije.
Slijedi možda oko 20 europskih utakmica u sezoni
Sve je to iza. Pobjedom u Zagrebu i praktičkim osiguranjem novoga naslova prvakinja, RK Podravka je stvorila za sebe odličan tajming u pripremi za jesen. Novi cilj je osvajanje kupa krajem travnja. Struka sada može izraziti svoje želje za pojačanjima, odnosno bolje reći, za stvaranjem ekipe za više europske domete nego sada. A to bi bio i ulazak u Kup kupova nakon igranja u grupi Lige prvakinja. Time bi se dobilo 8-10 službenih europskih utakmica, 4-5 u Koprivnici.
Ne treba podcjenjivati ni Regionalnu ligu. Ona se igra već treću sezonu, a mediji gotovo zanemaruju ženski rukomet, a ipak su u njoj trenutno tri ekipe iz Lige prvakinja, a druge su iz ostalih europskih natjecanja i prvaci svojih država. Ove godine Podravka Vegeta igrat će opet Final Four, a tu će biti uz nju Budućnost i Hypo i vjerojatno prvak Srbije Zaječar. To jer 8-10 europskih utakmica plus.
Podravka za pripremne utakmice na jesen neće trebati lutati i tražiti suparnike (kao što je to slučaj s Krimom koji je odustao od Regionalne lige). A te utakmice nisu teret, niti im se može pripisati krivica za jedini domaći poraz: i druga sedmorka državnih prvakinja mora s Trešnjevkom odigrati al pari. Klub tu ne traži ni alibi, ni amnestiju. Sami smo zakuhali, sami smo se izvukli. I to je sportska istina.
Profesionalke dolaze i odlaze
I da razjasnimo to oko slaganja ekipe za iduću sezonu. U RK Podravki Vegeti igraju i igrat će profesionalke i stipendistice. One dolaze i odlaze. I dolazaka i odlazaka će biti. Kalkulira se s pojedinim imenima, svatko zna zbrojiti dva i dva. Naravno, da bi klub želio imati sve što je najbolje, ali nema novac za kvalitetne strankinje, jer je njihovo plaćanja u hrvatskom financijskom sustavu dozlaboga komplicirano i skupo. To si ne može priušititi ni Podravka, koja će ove godine poslovati stabilno, ali uz skoro dnevne uštede. U obzir, dakle, dolaze samo hrvatske državljanke. I tu je početak i kraj priče o mogućim pojačanjima. Jer ni te cure nisu jeftine. Možda dođe jedna, možda ni jedna. Postoji više varijanti, a svaka od njih promišlja i o europskim nastupima i o uključivanju mladih igračica.
Zaključno: pobjedom u Zagrebu RK Podravka ostvarila je dvostruki cilj, koji se nadovezao na uspješno svladanu organizaciju kluba. U ovoj godini problema neće biti. Financiranje sponzora vezano je uz godišnje (mjesečne) dotacije, pa se ne može govoriti o sezonama, već sada samo o jesenskoj polusezoni. Nova bitka za život kluba počinje s prvim snijegom.
Autor: Ivo Čičin-Mašansker