…i neću odustati sve dok to ne uspijem i ostvariti // Mi smo zajedno treću sezonu i to je naša prednost, a nadam se da će nam Anita Bulath biti pravo pojačanje s kojim ćemo uspjeti ostati u Europi i na proljeće // Lidija Horvat morala je dati puno više, jer se od nje to s pravom i očekivalo // Odgovaralo bi nam igrati Regionalnu ligu pod uvjetom da se uključimo u završnicu nacionalnog prvenstva // U skupini Lige prvakinja želio bih Budućnost i Itxako (razgovor je vođen prije odustajanja Španjolki
Mladi rukometni stručnjak Neven Hrupec proveo je i drugu sezonu na klupi Podravke Vegete. Domaći naslovi nisu bili upitni, a u europskim je nastupima primijećen napredak u odnosu na sezonu prije. Doduše, ne toliko u rezultatu, koliko u igri.
– Sezonu svakako smatram uspješnom, jer smo dobro igrali u Ligi prvakinja i osvojili prvenstvo i kup, a igračice su nastupale i za reprezentaciju na Svjetskom prvenstvu u Brazilu, kvalifikacijama za Europsko prvenstvo te kvalifikacijama za Olimpijske igre i iznijele veliki teret na svojim leđima – kaže Neven Hrupec.
Što ste eventualno mogli napraviti bolje za bolji rezultat u Ligi prvakinja?
– Realno smo zaslužili biti barem treći, jer smo u obje utakmice bili bolji od Viborga koji je ove sezone igrao finale Kupa kupova. Larvik je bio objektivno jači od nas i favorit skupine. Krim nam je u Ljubljani izjednačio sa zvukom sirene i tamo smo im uzeli veliki bod, no žao mi je jedino prve utakmice s Krimom kod kuće i šest promašenih sedmeraca. Danas sam iskusniji pa bi vjerojatno sve sedmerce izvodila Damnjanović, iako je prvi promašila. No, i danas treneri komentiraju da smo igrali najljepši rukomet, pa nam to može biti mala utjeha.
Je li za bolji europski rezultat potreban i kvalitetniji kadar ili imate unutarnjih rezervi?
– Ako želimo pobjeđivati Györ, Oltchim, Budućnost i ostale jake europske klubove, sigurno da nije dovoljno samo dobro trenirati i raditi, već je i igrački kadar izuzetno važan. No, nisam ni za dovođenje igračica bez reda, već smatram da se treba samo kontinuirano nadograđivati da bismo svake godine bili bolji. Krim je ove sezone doveo sedam-osam novih i skupih igračica, ali ne znači da će odmah i imati uspjeha. Mi smo zajedno treću sezonu i to je naša prednost, a nadam se da će nam Anita Bulath biti pravo pojačanje s kojim ćemo uspjeti ostati u Europi i na proljeće.
Dojam je da je sve moglo biti drugačije da je proigrala Lidija Horvat. Što se s njom događalo i imate li strategiju da ona bude “prava” sljedeće sezone s obzirom da je izgledno da Jelena Živković ipak neće doći na posudbu?
– Lidija je morala dati puno više, jer se od nje to s pravom i očekivalo, ali ukoliko će ponovo imati slabu realizaciju morat ćemo pronaći adekvatnije rješenje na poziciji desnog vanjskog. Predložio sam joj razgovor i sa sportskim psihologom koji bi joj mogao pomoći. To je danas potpuno normalno u radu s vrhunskim sportašima, možda je to jedno od rješenja koje bi pomoglo i njoj i nama.
Koliko nedolazak Živković može biti dobar za mladu Ivanu Dragišić?
– Živković nam je trebala da pojačamo konkurenciju na desnom vanjskom. Dragišić dobiva dosta prostora, a o njoj ovisi hoće li se nametnuti kroz treninge i utakmice.
Jesu li mlade igračice spremne za veću minutažu i značajniji doprinos u europskim utakmicama, i ako nisu, koliko će ih se još morati čekati?
– Žderić, Čović i Pongrac su dale veliki doprinos ove sezone u Europi, a sigurno da će naredne sezone biti još bolje i iskusnije. Kod mene mlade igračice imaju veliki kredit, no kad je u pitanju rezultat onda ne postoje mlade i stare, već one koje znaju i mogu i na koje se trener može osloniti u utakmici.
Kako ste zadovoljni atmosferom oko kluba, podrškom navijača i simpatizera? Što vam govore kad vas sretnu na ulici?
– Ove godine je stvarno bilo predivno igrati utakmice pred punom dvoranom i uz podršku navijača. Publika nam je bila velika podrška i pomoć i na tome im još jednom velika hvala. Nadam se da će ove sezone biti jednako tako, a mi ćemo dati sve od sebe da im to vratimo dobrim igrama i pobjedama.
Na ulici često popričam s ljudima jer jako volim čuti razmišljanja takozvanih običnih ljudi koji nisu ničime opterećeni, a vole ovaj klub. Oni su iskreni i u podršci i u kritici i ja ih jako uvažavam, i drago mi je s njima razmijeniti mišljenja.
– Nedavno ste izašli iz Regionalne lige, sad se opet vraćate. Što se to promijenilo da vam je sudjelovanje u njoj ipak postalo zanimljivo?
– Mi smo ove sezone hrvatsku ligu završili sa 26 pobjeda i ukupnom gol razlikom plus 450. No, treba naglasiti da su to najvećim dijelom ostvarile mlade igračice koje su uglavnom igrale veći dio svih utakmica u Prvoj HRL. To je dovoljan znak da nam trebaju jače utakmice, kojima bi imali bolju pripremu za Europu. Danas je situacija takva da bi nam odgovaralo igrati Regionalnu ligu pod uvjetom da se uključimo u završnicu našeg nacionalnog prvenstva kao i Zagereb i Nexe kod muških. Podravka i Lokomotiva su podnijeli takav zahtjev prema HRS-u, a vrlo brzo ćemo vidjeti hoće li to uroditi plodom.
– Koga biste željeli u skupini Lige prvakinja, i dokle sežu vaše ambicije u Europi?
– Iz prve jakosne skupine Budućnost, iz druge Itxako (u međuvemenu odustao, op. ur.), a trećeg protivnika ćemo dobiti nakon kvalifikacija. No, jedno su želje, a drugo je ždrijeb pa ćemo vidjeti koliko ćemo ove sezone biti sretne ruke.
Bez obzira na sve, ove ćemo sezone napraviti korak naprijed, u to sam siguran, a dokle ćemo stići, to ćemo vidjeti. Rekao sam još davno da želim postati prvak Europe i to dovoljno govori o mojim ambicijama, ali za tako veliki rezultat treba se poklopiti puno toga… No, siguran sam da ću jednog dana u tome uspjeti, i dok ne uspijem sigurno neću odustati.
– Gdje se vidite za 10 godina?
– To stvarno ne znam. Nadam se da ću i dalje biti u rukometu, a vrijeme će pokazati gdje. Trenutno mi je u prvom planu odmor s Ivanom, Leom i Franom, kojima sam obećao da ću im se posvetiti preko ljetnog odmora i nadoknaditi im propušteno preko sezone, kad je to gotovo nemoguće.
IZDVOJENO
Uz Goluba dvije sezone bez ozljeda
– Koliko je kondicijska priprema važna u modernom rukometu i sportu općenito? U kojoj mjeri je Bojan Golub utjecao na igre koje je pružala ekipa?
– Danas je teško zamisliti rad u vrhunskom klubu kakav je Podravka bez posebnog stručnjaka za kondicijsku pripremu. S Bojanom surađujem već osam godina i imam za njega samo riječi pohvale, a efekti njegova rada se vide i iz aviona – u dvije sezone nismo imali niti jednu povrijeđenu igračicu. Nagrada za njegovo odricanje i rad došla mu je od strane izbornika Canjuge, koji ga je pozvao da pomogne u pripremi cura za nastup na OI u Londonu.
Više nikad o financijama
– Koliko vas financijska neizvjesnost oko kluba ometa u svakodnevnom radu na treninzima s igračicama koje također osjećaju situaciju?
– To nije moja domena i ne bih više nikad u životu komentirao bilo što vezano uz rad uprave ili uz financije. Moje je jedino i isključivo 40X20.
O NASTUPU HRVATSKE NA OLIMPIJSKIM IGRAMA U LONDONU
Nek’ se cure ne zaustave do zlata
– Kako ste doživjeli kvalifikacije reprezentacije za Olimpijske igre?
– Bio sam najveći navijač, i kad je Miranda zabila onaj zadnji gol steglo me oko srca, jer znam koliko je curama stalo do odlaska na Olimpijske igre. To je san svakog sportaša i jako sam zbog toga sretan, ali i ponosan na naše cure iz RK Podravka koje su iznijele veliki teret kvalifikacija.
– Koliko može napraviti Hrvatska na Olimpijadi?
– Četvrtfinale je realan cilj, a sve iznad toga bilo bi super. Vjerujem da su cure pune samopouzdanja, treba ići utakmicu po utakmicu, a nek’ se ne zaustave do zlata, to im od srca želim svima.
– Kakav je vaš odnos s izbornikom Canjugom?
– Vrlo korektan, od prvog dana sam mu na dispoziciji za pomoć i suradnju ukoliko je bude trebao. Poštujem izbornika i njegov dugogodišnji rad u rukometu, i baš mi je drago da je uspio cure odvesti na OI. To je sad poremetilo plan priprema RK Podravke Vegete za novu sezonu, ali snaći ćemo se i dočekati cure iz Londona spremni, a nadam se samo da će se sve vratiti, kako se kaže, žive i zdrave.
(Preneseno iz Glasa Podravine, Koprivnica, autor Goran Čičin-Mašansker. Zahvaljujemo uredništvu)