Izaslanstvo RK Podravka s.d.d. zajedno s članovima obitelji suprugom Anom Samaržija, sinovima Albinom i Leom i unukom Sarom danas je na Gradskom groblju u Koprivnici položilo cvijeće i upalilo svijeće za nikad zaboravljenog profesora Josipa Samaržiju Bepa. Delegaciju je predvodio član Nadzornog odbora kluba dr. Dražen Sačer uz direktoricu Vlatku Mihoci i spomenute članove obitelji. 

Na ovaj dan prepoznajemo istinsku vrijednost čovjeka koji je cijeli život dao sportu. Nema odličja koje nije osvojio, s ekipom bivše države sva tri odličja i broncu i srebro i zlato. Za mene je on najznačajniji jer je Podravku uveo u svjetski rukomet te odgojio niz igračica, ali ne samo igračice nego i brojne trenere. Uz veliku podršku koju mu je pružala njegova supruga Ana moram naglasiti kako je bio odan i sjajan suprug te je osim sporta za njega postojala samo obitelj. Ako bih ga mogao ocrtati s nekoliko riječi moram reći da je bio pošten, skroman, samozatajan, brižan i odgovoran. Zaslužio je naše sjećanje i živjeti u našim srcima posebno kada vidimo da i mnogi drugi poklonici rukometa čuvaju uspomenu na njega. Neka mu je vječna slava i hvala – kazao je dr. Sačer.

I direktorica kluba Vlatka Mihoci se s nekoliko prigodnih riječi prisjetila profesora Samaržije. 

Zahvaljujući Josipu Samaržiji puno nas je ovdje gdje jesmo. Zaslužan je ne samo za to što nas je izgradio kao igrače nego i kao ljude, što mislim da je puno važnije, onaj život nakon sportske karijere. Drago mi je da održavamo ovaj turnir u sjećanje na profesora koji je udario temelje našem klubu u obliku u kakvom je ostao do danas – rekla je direktorica Vlatka Mihoci dok je obitelj Josipa Samaržije uzvratila zahvalom uz želju za što boljom novom sezonom.

U čast Josipa Samaržije – Bepa danas počinje i tradicionalni, 14. po redu Memorijalni turnir koji nosi njegovo ime. Turnir se igra u gimnazijskoj sportskoj dvorani. U 18 sati snage će odmjeriti Mosonmagyarovari KC i ŽORK Jagodina, a u 20 sati Podravka Vegeta i Corona Brasov. 

Josip Samaržija je Podravku vodio do 1994. godine. Nastavio je kao savjetnik i sportski direktor kluba. Za doprinos gradu Josip Samaržija 1999. godine primio je Nagradu grada Koprivnice. Poznato je da je završio rad na knjizi 50-godina stručnog rada u svjetskom rukometu, u kojem je bio neobično cijenjen. Odgojio je niz rukometašica, ali uz njega su se školovali i mnogi današnji uspješni treneri. On je naprosto ostao u rukometu. To nije neizbrisiv trag, kako se voli reći, to je živa konstanta. Bez njegovih temelja ne bi bilo takvog koprivničkog rukometa, a nasljedno tome i hrvatskog. (Iz teksta Ive Čičina Mašanskera povodom održavanja prvog turnira 2006. godine)