AKTUALNO
  1. Službene fotografije aktualnog sastava i stručnog stožera
  2. Škola rukometa: Podravka Lino slavila u dvije prijateljske, Podravka 3 bolja od Zeline, dok Podravka 5 i 6 polako hvataju ritam
  3. U subotu okršaj Lige prvaka protiv Győra u Mađarskoj, Selena Milošević: Dat ćemo sve od sebe, ostavit ćemo srce na terenu
  4. Ana Buljan protiv Budućnosti upisala debi u Ligi prvaka: Doživljaj je neopisiv, o tome sam oduvijek sanjala, nedostajala je samo publika
  5. Brazilka Moniky Bancilon nova je igračica RK Podravka Vegete
  6. Sjajna pobjeda RK Podravka Vegete na otvaranju Lige prvakinja, pala crnogorska Budućnost

Navijači

Kada se u Koprivnici rukomet počeo igrati 1955. godine, djevojke u kratkim hlačicama koje se bave sportom izazvale su veliku pažnju javnosti. Obični pasivni interes ubrzo je prerastao u navijačku strast, tako da su rukometašice svoje utakmice na otvorenom, prvo na šljaki pored Gimnazije, a zatim i na asfaltu Gradskog stadiona) igrale u ozračju koje se moglo rijetko gdje vidjeti. Na male tribine Gradskog stadiona znalo se natiskati i preko 2000 ljudi, a prvi europski nastup u ljubljanskoj dvorani Tivoli protiv nizozemskog Swifta pratilo je šest autobusa navijača. Podravka nije ostajala bez podrške ni kada je igrala u drugoj ligi, a 1980. godine navijači su se organizirali pod imenom Klub prijatelja Podravke. Stvarajući paklenu atmosferu i organizirajući gostovanja s više autobusa putovali su diljem Jugoslavije, te naposljetku u legendarnim kvalifikacijama u Zrenjaninu zajedno s igračicama izborili prvu ligu.

Ni u ratnom vihoru početkom 90-ih godina rukomet u Koprivnici nije stao – Podravka je pred punim tribinama osvajala prve trofeje u nezavisnoj Hrvatskoj te pobjeđivala velika europska imena. Navijači su organizirani pod imenom Kronikus, koje simbolizira tragičnu pogibiju mladog dragovoljca Ede Perušića koji je u rat otišao sa 17 godina. Frenetična atmosfera i veličanstvene pobjede obilježile su 90-te godine.

Godine 2002. navijači se ponovno organiziraju pod imenom Red roosters i najavljuju novi početak, a u narednim godinama Podravka je dospjela do finala Kupa Kupova i finala Kupa EHF. Na tribinama se pojavljuju prve velike zastave, lijepe koreografije i suvremeni mentalitet koji inzistira da mladim ljudima koprivnički rukometni klub bude na prvom mjestu.

Preseljenjem u novu dvoranu Gimnazije „Fran Galović“ klub i navijači sele se na novo sportsko borilište. Koprivnica je bila i ostala rukometni grad: nakon raspada kluba navijača Red roosters pojavljuje se nova generacija ljudi koja opet preuzima staro ime Kronikus koje i danas s ponosom nose.

Dečki i cure, mladi i stari – na dan utakmice svi su kao jedan te se navijajući na tribini bore za ugled kluba, grada i uopće rukometa koji je kao sport popularan tek ponegdje. Postoje veliki klubovi koji imaju trofeje, ali nemaju publiku. Na svakoj domaćoj utakmici i na gostovanjima diljem Europe (Mađarska, Francuska, Njemačka, Danska, Španjolska…) koprivnički navijači pokazuju da imaju srce koje uvijek kuca za klub – i kada se šivaju zastave i crtaju transparenti, i kada se oslikavaju murali po gradskim zidovima s ciljem podizanja svijesti da smo rukometna metropola.

U očima navijača i rukometnih zaljubljenika iz cijele Hrvatske Koprivnica uistinu jest metropola, a neizmjeran je ponos kada slika punih tribina iz koprivničke dvorane preko TV ekrana obilazi svijet. Koprivnička publika, od djeteta do starca, na svakoj utakmici pokazuje što znači imati srce i kako se voli klub – to je ono što nas čini velikima bez obzira na rezultat na semaforu na kraju utakmice.