PRENESENO IZ SPORTSKIH NOVOSTI
Ponovila se ista priča kao i u ranijim utakmicama Lige prvakinja. Dobro se Podravka držala protiv jakog Larvika dok je bilo snage, no kad su se glavne igračice potrošile, sve je ”otišlo u Honduras”. Možda bi bilo drugačije da se u prvom poluvremenu otišlo na četiri-pet razlike, da je i Lidija Horvat napokon nešto zabila.
Ne može se reći da je utakmica izgubljena u obrani, jer je europski prvak postigao samo 24 pogotka, ali je na rutinu i iskustvo ostvario pobjedu. Opet je zakazao napad, Koprivničanke su ostale na samo jednom bodu koji ih teoretski i dalje drži u igri.
– Rezultati u Ligi prvakinja ove sezone nisu zadovoljavajući, možemo biti zadovoljni samo bodom iz Viborga. Šteta što Krim nije dobio u Danskoj, tako bismo imali veće šanse za treće mjesto. Sad treba nešto napraviti u Ljubljani, to možda izgleda kao nemoguća misija, ali kako su one dobile nas u Koprivnici, tako možemo i mi njih tamo – nada se Božica Palčić, Podravkina direktorica koja ima ogromno igračko iskustvo u europskim utakmicama.
A upravo se u Ligi prvakinja, protiv suparnika s najviše europske razine, može vidjeti nedostatak kvalitete u koprivničkoj ekipi. Možda izdanja u slaboj domaćoj konkurenciji nekad mogu i zavarati, ali u Europi nema skrivanja. Ili jesi, ili nisi. Nažalost, u Podravki trenutno ima više onih koje nisu.
Poznato je da vanjske igračice igraju rukomet, uz kvalitetne vanjske do izražaja dolaze i krila i pivoti. A hrvatske prvakinje u ovoj sezoni imaju samo dvije raspoložene vanjske igračice, Sanju Damnjanović i Mirandu Tatari. Maja Kožnjak, Lidija Horvat i Ivana Petković nisu pružile gotovo ništa, osobito Horvat s obzirom na minutažu, a Dina Havić ni u hrvatskom prvenstvu ne zabija, pa kako bi onda u Europi uopće dobila šansu.
LIDIJA HORVAT U MRAČNOM TUNELU
Ovog ljeta u Koprivnici se kupovalo u skladu s ograničenim financijskim mogućnostima. I dok je Damnjanović ugodno iznenadila kvalitetnim igrama i efikasnošću, veliko je razočaranje Lidija Horvat, koja je u Ligi prvakinja postigla tek dva pogotka iz čak 26 pokušaja. Imala je doista mnogo prilika i veliku minutažu, ali je ušla u lošu formu, u mračni tunel iz kojeg nikako ne može pronaći izlaz.
– Stvarno mi je žao zbog nje. U pripremnom razdoblju igrala je jako dobro, to mi je davalo vjeru i nadu da će takva biti i u Ligi prvakinja. Da je ona dala samo malo veći doprinos, dakle ne sedam-osam golova, nego jedan-dva, pretpostavljam da bi mi dobili te utakmice u kojima smo bili blizu. Ovako smo praktički sve četiri utakmice igrali bez desnog vanjskog.
TATARI I DAMNJANOVIĆ NE MOGU SAME
– Miranda i Sanja ne mogu same vući cijelu utakmicu i odigrati 60 minuta u fantastičnom ritmu. Naravno da se i kod njih pojavi pad. Kad bismo imali širinu klupe, pa da ih možemo zamijeniti na pet ili 10 minuta a da kvaliteta igre ne trpi, onda bi to bilo to.
No, Podravka treba i više od igračica koje bi ušle na deset minuta. Treba još najmanje dvije kvalitetne vanjske igračice koje mogu podijeliti minutažu s Tatari i Damnjanović. Sve ostalo se nekako može pokrpati, ne i te ključne pozicije.
– Takva su i naša razmišljanja, u razgovorima s trenerom i predsjednikom na tragu smo toga da se nešto mora promijeniti, odnosno da se moramo pojačati – zaključila je Palčić.
(Sportske novosti, 31.10./1.11.)