Direktorica Rukometnog kluba Podravka s.d.d. Vlatka Mihoci dobila je povjerenje za novi mandat u trajanju od pet godina. Idealan je trenutak da se zajedno s direktoricom prisjetimo izazova kroz koje je klub prolazio u njezinom prvom mandatu, ali i iskoraka koji su marljivim radom i dobro promišljenim koracima ostvarili pretpostavke i postavili čvrste temelje za daljnji rast i napredak Kluba. Rukometni klub Podravka je klub s bogatom poviješću i iznimnim rezultatima, a od osnutka do danas, mijenjale su se igračice, treneri, uprava no brend kao brend, najtrofejnijeg ženskog rukometnog kluba ostaje postojan. Mijenjaju se tehnologije, mijenjaju se interesi, pojavljuju se različiti izazovi novog vremena, a dinamike nikad ne nedostaje. Koliko je zahtjevno bilo u ovih pet godina, kakvi su to izazovi, što se sve promijenilo i kako vidi budućnost ovog kluba u svom novom mandatu ispričala nam je za klupske stranice direktorica RK Podravka s.d.d Vlatka Mihoci.
Potvrđen Vam je novi mandat te nakon pet godina uspješnog obavljanja poslova direktorice RK Podravke s.d.d. nastavljate graditi budućnost ovog kluba i u sljedećih pet godina. Jeste li zadovoljni što ste dobili povjerenje za još jedan mandat i koliko Vam to znači?
Drago mi je da je moj rad prepoznat od strane vlasnika Kluba grada Koprivnice i NO te da su prepoznati pomaci u ovih pet godina. Mislim da smo u proteklom mandatu radili puno dobrih stvari, naročito u organizacijskom smislu i da ćemo nastaviti dobro raditi i dalje te napraviti iskorake u svim segmentima koji su važni za funkcioniranje kluba.
Možete li se osvrnuti na razdoblje koje je iza Vas, a koje ste proveli na funkciji direktorice Rukometnog kluba Podravka i jeste li zadovoljni načinom na koji ste se nosili s izazovima?
Protekli je mandat bio vrlo izazovan, a najveći dio bio je obilježen pandemijom koronavirusa. Odgađale su se utakmice, treniralo se online, nismo imali pristup dvorani, a djevojčice u Školi rukometa su izgubile gotovo cijelu sezonu – to je period u kojem smo svi mi morali imati prilagodbu na novo normalno te smo uspjeli zadržati nivo rada Kluba.
Kao što sam već spomenula, u prethodnom mandatu napravili su se veliki organizacijski i tehničko-tehnološki pomaci, postavili temelji za rast i razvoj seniorske ekipe na ovome putu na kojem smo danas, započeli smo reorganizaciju u radu Škole rukometa i nastavit ćemo se nadograđivati. Rukometni klub Podravka je klub s dugom tradicijom, priznat u Hrvatskoj i u europskim krugovima i sigurno je da je kroz povijest imao sjajnih trenutaka. Vjerujem da možemo biti još bolji i želja mi je da i dalje pratimo trendove i razvijamo se na način kako se to očekuje u kontekstu europskog rukometa i natjecanja u kojima smo prisutni. Još dosta toga trebamo pomaknuti, posebno od onog dijela koji se odnosi na organizacijski dio oko utakmica kako u natjecanjima HRL tako i europskim natjecanjima, a to se konkretno odnosi na tehnologiju koja je obavezna u dvoranama. Zahtjevi su veliki, a mi u uvjetima koje imamo izvlačimo maksimum u svim segmentima i u tom smo organizacijskom dijelu ljestvicu uvijek nastojali držati visoko, za što smo na kraju dobili i priznanje od EHF-a, dobivši pozivnicu za natjecanje u LP za sezonu koja je ispred nas.
Imali smo prilike o tome i prije govoriti, ali klub je već više od dvije godine odan projektu kojim u Koprivnicu stižu uglavnom domaća imena iz hrvatskog rukometa, a cilj je bio itekako prepoznat i u samoj ste realizaciji dosad bili itekako uspješni?
S tom smo vizijom krenuli prije malo više od dvije godine. U tome zasad uspijevamo i okupljamo ponajbolje igračice koje hrvatski rukomet u ovom trenutku ima i koje su bile spremne doći u RK Podravka Vegeta. Imamo i velik broj reprezentativki na okupu i to je put kojim želimo i dalje ići. Hrvatska ima potencijala i talenata, ali moramo ih razvijati i raditi s njima. Bilo bi idealno kada bi više klubova u Hrvatskoj imalo uvjete za razvoj igračica da ne odlaze prerano u inozemstvo. Tako bi se osigurali uvjeti za jaku ligu, jake klubove, jaku Podravku i jaku reprezentaciju koja je na vrhu piramide. Smjer u kojem smo krenuli pokazuje se dobrim iako će se u nekom trenutku vrlo vjerojatno dogoditi potreba za nadogradnjom kvalitete ekipe te ćemo posegnuti za nekim inozemnim pojačanjima. Ja sam uvijek za razvoj domaćih igračica, ali i one moraju biti svjesne da uz sve uvjete koje im pružamo (od vrhunskih trenera do odličnih uvjeta za rad) i one same moraju pružati maksimum na treninzima da bi se napredak ostvario. Oni koji će pratiti takve zahtjeve sigurno će imati mjesta u našem Klubu.
Prošla je sezona bila izuzetno uspješna, dvostruka se kruna vratila u Koprivnicu, a ekipa je pod vodstvom trenera Ivice Obrvana ostvarila i sjajne europske rezultate.
U prošloj smo sezoni ostvarili osnovne ciljeve koje smo na početku postavili, a to je osvajanje prvenstva Hrvatske i osvajanje Kupa koji nikad nije jednostavan jer je presudna jedna utakmica. U Europi smo imali želju pokazati se u boljem svjetlu u odnosu na prošle sezone, a potajno smo se nadali prolasku skupine što smo ostvarili. Postigli smo to s ekipom sastavljenom od mlađeg i perspektivnog domaćeg kadra, s ne prevelikim iskustvom igranja jakih utakmica na čelu s trenerom Ivicom Obrvanom i njegovim stožerom na čemu im još jednom čestitam. Tu ne smijemo stati i moramo se i ove sezone nastaviti razvijati i nadograđivati. Primarni je cilj obraniti naslov hrvatskih prvakinja i onaj u Kupu te napasti prolazak grupe u LP.
Ekipa je za ovu sezonu kompletirana kao i stručni stožer. Jeste li zadovoljni sa stručnim kadrom u ovoj sezoni i sastavom koji će se u ovoj sezoni natjecati u najelitnijem europskom natjecanju, Ligi prvakinja i kakva su Vaša očekivanja?
Ekipa je kompletirana dosta prije završetka prošle sezone. Još uvijek može doći do nekih promjena no to će biti isključivo u skladu s našim potrebama i budžetom. Za nove igračice vjerujem da će svojom individualnom kvalitetom, a na kraju i kvalitetama koje su potrebne za funkcioniranje u timskom sportu doprinijeti da ova ekipa bude još bolja i konkurentnija. To ne znači da igračice koje su nas napustile na kraju sezone nemaju svoje kvalitete, ali u ovom su nam se trenutku putevi razdvojili. Vjerujem da bismo s obzirom na kadar trebali biti konkurentniji u novoj sezoni. Izmijenio se i stručni stožer, a vjerujem da će se novi članovi stožera brzo uklopiti u rad i zahtjeve trenera Ivice Obrvana. Svi zajedno od stožera, igračica do nas koji smo u uredima ćemo dati sve od sebe da ispunimo sve ciljeve koje smo zacrtali. Moramo uvijek biti svjesni činjenice da svi igraju rukomet, svi trče i svaki je protivnik vrijedan i ne smijemo nikog podcijeniti niti u hrvatskom prvenstvu niti u Ligi prvakinja.
Ne smijemo izostaviti ni Školu rukometa koja je prije svega ono od čega sve polazi i taj rad je iznimno važan za neke od ciljeva koje ste postavili. Kako ste zadovoljni rezultatima u ovoj sezoni, četiri završnice Prvenstva Hrvatske i dvije medalje su nam stigle u Koprivnicu?
Izazov koji je ispred nas je kako privući djecu i kako ih potaknuti da se bave sportom. Kako sam već spomenula, korona je u tom dijelu dosta napravila i neka djeca su se prestala baviti sportom, a sve manje ih viđamo i u parkovima i na igralištima. Djeca odrastaju u jednom potpuno novom, digitalnom svijetu koji se razlikuje od onog koji smo mi poznavali kao djeca. To nije problem samo u rukometu nego i u drugim sportovima gdje svi djelatnici u sportu nastoje pronaći način da im se približi sport i zdrav način života. Na čelu naše Škole rukometa je trener Antonio Pranjić koji će sa svojim suradnicima i trenericama i dalje raditi na animaciji djece. Tu moram spomenuti i dva projekta Vrtko i Mini rukomet u školama koje smo započeli prije dvije godine. Rukomet u vrtićima smo započeli i prije nego je stigla inicijativa od strane HRS-a odnosno EHF-a i to u suradnji s Malom sportskom školom i gradom Koprivnica, a rukomet i njegovi elementi postali su dio programa Male sportske škole. Drugi projekt provodimo u školama koje imaju jednosmjensku nastavu za djecu prvih i drugih razreda. Termine je osigurala Zajednica sportskih udruga grada Koprivnice, klub je osigurao trenere, a ova je aktivnost za djevojčice i dječake iz tih škola besplatna. Tek ove sezone ćemo, nadam se vidjeti plodove tog rada jer bi se ta djeca trebala priključiti radu u našem klubu. Mislim da je to jako dobro i zanimljiv je podatak koji mi je dao trener Antonio da je u prošloj školskoj godini oko šezdesetak djevojčica upisano u prve razrede, a otprilike trećina ih je upisala rukomet. Radimo puno na animaciji, a izazov koji je pred nama je izazov struke s obzirom da je sve manje kineziologa i trenera koji su se spremni uz primaran posao baviti još i trenerskim. To je tema o kojoj treba raspravljati ne samo na nivou kluba nego i grada, županije odnosno države.
Možete li nam reći koja je Vaša vizija kluba u narednih pet godina i što još vidite kao potencijalne ciljeve koje biste željeli ostvariti?
Osvrnula bih se najprije na prethodni mandat u kojem smo imali dosta izazova vezanih na tehničko-tehnološke uvjete za rad i stvorili smo preduvjete kako bismo funkcionirali prema zahtjevima današnjeg vremena. Moja velika je želja da Rukometni klub Podravka ima sportsku dvoranu namijenjenu samo za rukomet u kojoj ćemo odigravati sve svoje utakmice i koja će imati sve sadržaje potrebne za rad jednog modernog vrhunskog kluba. Tamo bismo mogli imati svoj dijagnostički centar, saunu, teretanu, prostor za fizioterapeute i liječničku službu odnosno uvjete koji bi na toj većoj razini mogli pružati usluge i drugim klubovima. Ne možemo reći da sada nemamo dobre uvjete, ponavljam, maksimalno smo iskoristili sve resurse i ono što nam je dostupno kako bismo funkcionirali na najvišoj razini, ali uvijek možemo pomicati granice. Želja mi je da u narednom razdoblju pokrenemo rukometni kamp Rukometnog kluba Podravka, a veliki bi uspjeh bio i kada bismo osnovali našu rukometnu akademiju. Tu bi nam puno značio učenički dom i smještaj za djecu koja nisu iz našeg grada ili županije, a na to su nas potaknuli brojni upiti roditelja iz drugih gradova pa čak i susjednih država čime se potvrdilo da su roditelji prepoznali kvalitetu rada i da postoji želja i interes da rastu i razvijaju se u Rukometnom klubu Podravka. To je svakako velik projekt koji ne možemo realizirati sami i vjerujem da bi u taj proces trebali biti uključeni ne samo grad ili županija nego i poticaji države.
S obzirom da ste one dobro pamćene 1996. godine, kao igračica osvojili Ligu prvakinja i postigli taj ključan pobjednički gol, postoji li u Vašem srcu neka tiha želja da to doživite i danas u ulozi direktorice ili da se približite tom vrhunskom rezultatu?
Ta želja je uvijek prisutna i želja mi je da se i ostvari. Svaki sportaš zna koliko je teško osvojiti neko natjecanje. Teško je postati prvak Hrvatske, teško je osvojiti Kup, teško je doći do vrhunskog rezultata. Kad dođeš u priliku za osvajanje nekog natjecanja, posebno Lige prvakinja, daješ sve od sebe da to i ostvariš.. U današnje vrijeme puno toga ovisi i o financijama koje ponekad nisu garancija uspjeha jer dosta klubova godinama ima velike financijske uloge za sezonu no na kraju ne dolaze do rezultata. Željela bih da u sezoni koja je pred nama imamo punu dvoranu naših vjernih naviiača i simpatizera, da postoji interes za rukomet jer na kraju on se igra zbog publike. Trudit ćemo se da svake godine budemo sve bolji i da hrabro koračamo prema svakom novom izazovu. Na kraju se želim zahvaliti i našem najvećem sponzoru Podravka grupa, svim ostalim sponzorima, našem vlasniku Gradu i svim navijačima koji nas prate i pružaju nam podršku svo vrijeme.