Na Europskom prvenstvu za juniorke u mađarskom Gyoru hrvatske su mlade reprezentativke definitivno pokazale perspektivu koja bi uz kontinuirani rad i okupljanja mogla napraviti još koji korak naprijed. Jedan korak naprijed je učinjen, a moglo bi se tu napraviti još s obzirom da su odnosu na 2013., 2015. i 2017. napravile pomak u plasmanu koji obećaje. Obećaje i trud, rad, ali i borbenost naših mladih reprezentativki među kojima su i Podravkine Elena Popović, Lea Franušić i Lucija Jandrašić koje su s ovog prvenstva prenijele samo lijepe dojmove. Iako u grupi nije bilo sreće i konkurencija je kako smo i pisali bila prilično ozbiljna djevojke se u razigravanju nisu predale i gotovo su izvukle maksimum. Lea Franušić je tako iz utakmice u utakmicu razigravanja bila najbolji strijelac, a ne treba izostaviti ni Elenu Popović koja je već kontinuirano na popisu reprezentativki dok je za našu Luciju Jandrašić ovo je bilo prvo veliko natjecanje s reprezentacijom.

Elena Popović:

”Grupa je bila jako zahtjevna. Prvu utakmicu protiv Danske loše smo započele, prvih 15-ak minuta bilo je stvarno loše no kad smo se probudile ni preostalih 45 minuta nam nije bilo dovoljno da sustignemo čvrste i odlučne Dankinje. Druga utakmica protiv Njemačke počela je obećavajuće te je prvo poluvrijeme završilo izjednačeno. Drugo poluvrijeme pala nam je koncentracija i Njemice koje su iskusne u preokretanju utakmica su drugo poluvrijeme gurale u leđa i kažnjavale naše greške te nam pobjegle na (16-26). U trećoj utakmici skupine susrele smo se s Nizozemskom s kojom smo prošli mjesec igrale na turniru u Budimpešti i znale smo što nas očekuje, “divlja” i visoka obrana i brz tempo. Prvo poluvrijeme odmah su pokazale da su favoriti i odmakle nam 8 razlike. U drugom poluvremenu bile smo bolje, ali ostale su nedostižne. Nizozemke su ujedno završile i u finalu s Mađarskom i njihova kvaliteta je neupitna.”

Bez obzira na tri poraza u grupnoj fazi u nastavku natjecanja juniorke su pokazale veliko srce i borbenost.

Dalje smo se susrele sa Slovenijom, Slovačkom i Austrijom i u sve tri utakmice dominirale te pokazale karakter. Vodila nas je želja da dokažemo da smo dobre, ali i činjenica da nam je plasman ulaznica za Svjetsko prvenstvo u Rumunjskoj sljedeće godine. Došle smo opet do Njemačke s kojom smo u uzvratu pokazale želju i volju, ali nismo izdržale i izgubile smo jedan razlike. Ponosna sam na cure i na stožer, dali smo sve što smo mogli s obzirom da smo u ovom sastavu i uz novi stožer prvu godinu i smatram da smo na dobrom putu. Atmosfera je kroz cijelo prvenstvo bila i ostala dobra.

U utakmici sa Slovenijom Lea Franušić je bila proglašena najboljom igračicom, a kontinuitet dobrih igara držala je do kraja prvenstva s po 8, 9 pogodaka u utakmicama razigravanja za plasman.

Lea Franušić:

”Grupna faza bila je “kobna “ za nas, tri izgubljene tekme od vrlo kvalitetnih ekipa na prvenstvu, ali trebalo je skupiti snage za dalje. Utakmice protiv Slovenije i Slovačke završile su na našoj strani, protivnici kojima možemo parirati bili su lak posao za nas. Odličnom 5-1 obranom dolazile smo do lakih golova te nismo dale šansu da nam se približe i dovode utakmicu u pitanje. U tim utakmicama su sve cure dobile šansu, neke i po prvi puta na tako velikom natjecanju da se nadigravaju s protivnicama.
Dvije pobjede su podigle atmosferu u ekipi i raspoloženje, a sljedeća i ključna bila je ona s Austrijom. Ekipu s odličnim vanjskim šuterima dobro smo analizirale i nastavile obranu 5-1 koja se pokazala odličnom.
Od početka smo imale vodstvo i odigrale smo solidno prvo poluvrijeme. Pad koncentracije u drugom poluvremenu doveo nas je do neriješenog rezultata i produžetaka.
Nakon drugog poluvremena izašle smo na teren nikad više motivirane, otvorile produžetke s 2:0 borile se jedna za drugu i privele utakmicu u našu korist. Za mene je ovo bila jedna od dražih utakmica u životu, za toliko emocija i borbe trebalo je puno rada, a na kraju se sve vrati.
Mogu se samo zahvaliti svojoj ekipi i stožeru na uloženom trudu i strpljenju s nama. Borili smo se svaku utakmicu do zadnje sekunde, igrali ono što smo trenirali. Posebno bih pohvalila obranu na cijelom prvenstvu. Nekad te sreća više prati, nekad manje, ali bez obzira na sve, ovo je za mene još jedno veliko iskustvo s natjecanja s kojeg nosim samo lijepe uspomene koje ću pamtiti cijeli život. Hvala svima koji su sudjelovali u organizaciji ovog prvenstva. Odličan je osjećaj zaigrati u tako velikom rukometnom gradu kao sto je Gyor te se nadam da ćemo se opet vratiti tamo.”

Lucija Jandrašić:

”Za razliku od svojih suigračica Lee i Elene meni je ovo bilo prvo takvo natjecanje i svidjelo mi se jako. Takva atomsfera, način rada, adrenalin i želja cijele ekipe za jedan cilj. Mislim da smo dobro sve odradile i pokazale da možemo i nadam se da ćemo sljedeće godine na Svjetskom prvenstvu biti još bolje.”

Za kraj su se u jednom dojmu sve tri složile. Utakmica s Austrijom najviše im se urezala u pamćenje s ovog prvenstva jer su u njoj najviše osjećale zajedništvo u borbi za vrijednu ulaznicu koja ih vodi na Svjetsko prvenstvo koju si uspjele uhvatiti. Cure su unatoč današnjem službenom početku priprema dobile još jednu ”zlatnu” ulaznicu i to od trenera prve ekipe Zlatka Saračevića koji im je omogućio tjedan dana odmora s obzirom da su cure cijelo ljeto trenirale s reprezentacijom te na kraju i nastupale na Europskom prvenstvu zbog čega je njihovo ljeto ipak bilo malo manje rasterećeno, ali sigurno će sad malo napuniti baterije i vratiti nam se svježije i spremne za nove sportske izazove.