Preneseno s Glas Podravine i Prigorja. Autor: Sandra Špoljar
One još nisu profesionalne sportašice, ali u ovo vrijeme, kad su u svim sportovima obustavljeni treninzi u dvoranama i one ima obvezu redovnog vježbanja i održavanja kondicije kod kuće. Riječ je o polaznicama Škole rukometa koja djeluje u sastavu RK Podravka Vegete. Koliko ih je, u kojim ih je fazama natjecanja prekinula ova epidemija i ima li na vidiku koja talentirana mlada snaga za koju je realno očekivati da bi za koju godinu, mogla bez problema zaigrati u prvoj ekipi, neka su od pitanja koja smo u razgovoru postavili voditelju Škole rukometa Nenadu Smiljancu, koji ujedno i sam trenira ekipu Podravke 3 u kojoj su djevojčice rođene 2006. i 2007. godine.
S obzirom na situaciju nastalu zbog epidemije, odnosno naprasnog prekida zajedničkog treniranja u dvorani, starije generacije djevojčica koje su u ekipama Podravka 2 i Podravka 3 imaju obavezu treniranja kod kuće. Sve one su od svojih trenera dobile programe rada kako bi se održao ritam treninga. Mlađe djevojčice iz ekipe Podravka 4, program rada za treninge kod kuće dobile su ovoga tjedna, jer se pričekalo s informacijama o razvoju situacije, odnosno hoće li će se prekid rada produžiti ili ne. One najmlađe iz ekipa Podravka 5 i Podravka 6 nemaju obvezu rada kod kuće, jer su to mlađa djeca, čije dobne kategorije nisu obuhvaćene prvenstvima i završnicama.
Zajednička fotografija polaznica Škole rukometa RK Podravke i njihovih trenera
U kojim su fazama bila natjecanja kad se, zbog epidemije, prestalo igrati?
Sve ekipe Škole rukometa bile su u punom radnom pogonu. Kadetkinje 2002./ 2003. godište došle su srebrne sa Završnice prvenstva Hrvatske za kadetkinje i trebale su nastaviti prvenstvo II. HRL – žene sjever kao Podravka Lino, gdje su odigrale 16 utakmica i do kraja je trebalo odigrati još šest. Mlađe kadetkinje 2004./2005. godište su sastavni dio te ekipe i trebale su krenuti s pojačanim radom, jer ih je sredinom svibnja očekivala Završnica prvenstva Hrvatske. Do ovog prekida, odigrale su 13 utakmica, a trebale su još dvije. Igračice ekipe ‘A’ 2006./2007. godište trebale su odigrati još dva kruga Hrvatske rukometne lige za djevojčice te su počele s pojačanim radom na snazi kako bi se pripremile za Završnicu prvenstva Hrvatske, koja je trebala biti sredinom travnja. U prvenstvu su odigrale 15 utakmica, a do kraja prvenstva ostale su im još četiri. Djevojčice ”B” 2008./2009. godište u ovom razdoblju su bile u završnoj fazi priprema, jer im je početkom travnja trebalo početi prvenstvo odnosno Rukometna liga regije sjever za djevojčice ”B” skupine. Starije početnice rođene 2010. i 2011. i one još mlađe bile su u redovnom treningu, ali još nemaju svoju ligu te su orijentirane na odigravanje prijateljskih utakmica.
Imate li povratnih informacija od djevojčica i roditelja, nedostaju li im zajednička treniranja u dvorani?
Djevojčice se javljaju svojim trenerima, rade po programu koje su dobile, no radije bi trenirale u dvorani jer, trening nije samo trčanje, dodavanje već i druženje koje im koliko vidim puno znači i nedostaje.
Kakvo je vaše mišljenje o završetku ove natjecateljske godine za mlade rukometašice, imali li kakvih prijedloga nadležnih, što bi po vama bilo najkorektnije, možda proglašenje prema postojećem poretku ?
U početku sam bio optimističan i mislio da bi se sve moglo pokrenuti do kraja travnja te da bi se prvenstva i Završnice mogle odigrati do kraja svibnja ili u lipnju. U ovom trenutku mi se čini da će se to teško ostvariti, ali se još uvijek nadam sretnom rješenju. Što se tiče poretka, malo je nezgodno proglašavati prvaka prema trenutnom poretku, jer se sve lige mlađih dobnih kategorija igraju po regionalnoj podjeli. Tako da tu ne možete procijeniti koja bi vodeća ekipa iz regija mogla biti prvak, eventualno prema nekakvim statističkim podacima o postignutim i primljenim golovima, prosjeku po utakmici, omjeru pobjeda i poraza, ali teško. Svi bi sportaši htjeli da se prvenstva privedu kraju, samo što su sada nažalost više nego ikad, želje jedno, a mogućnosti drugo.
Nenad Smiljanec, voditelj Škole rukometa RK Podravka
Neovisno o mirovanju natjecateljskog dijela, gdje su ekipe polaznica Škole rukometa u odnosu na druge djevojčice svojih generacija u Hrvatskoj?
Kada uzmemo u obzir samo ovogodišnje rezultate naših ekipa možemo zaključiti da su trenutno u samom vrhu svojih generacija. Podravka Lino je druga u seniorskoj II Hrvatskoj rukometnoj ligi – žene sjever, a u njoj igraju kadetkinje i mlađe kadetkinje, znači djevojčice i djevojke od 15 do 18 godina. Kadetkinje rođene 2002. i 2003. vratile su se s netom završene završnice RH s osvojenim drugim mjestom. Mlađe kadetkinje 2004. i 2005. godište su prošlogodišnje prvakinje Hrvatske. Djevojčice ”A” rođene 2006./2007. dominantne su u dvije lige koje igraju, Hrvatskoj rukometnoj ligi za djevojčice i Međužupanijskoj ligi rukometnog saveza Zagrebačke županije. Ostale, mlađe ekipe su još u stvaranju te nemamo pravu sliku odnosa njihovih vrijednosti i vrijednosti ostalih ekipa u Hrvatskoj.
Kada je Škola rukometa u Koprivnici počela djelovati, koliko je do sada kroz nju prošlo djece te koliko se novih djevojčica u prosjeku upiše svake godine?
Naša škola rukometa postoji dugi niz godina, gotovo od samih osnutaka Kluba. Svake godine se upiše tridesetak djevojčica, tako da u svakoj sezoni imamo dvjestotinjak djevojčica u pogonu.
Je li neka poznata igračica prva znanja o rukometu stekla u ovoj Rukometnoj školi?
Naravno. Nabrojit ćemo ih nekoliko, a ako neke, nenamjerno preskočimo, neka oproste. Jedna od najpoznatijih je naša sportska direktorica Miranda Tatari Šimunović, a svoje prve treninge u našoj su školi napravile i Marta Žderić, Ivana Kapitanović, Kristina Franić, Božica Palčić, Andreja Hrg i Tanja Jukić. Iz sadašnjeg sastavu I ekipe RK Podravka Vegete to su naše Korina Karlovčan, Lea Franušić, Lucija Jandrašić i Elena Popović, a od reprezentativki Dora i Larisa Kalaus i Sara Šenvald koje igraju za RK Lokomotivu. Treba i napomenuti da većina igračica koje su počele u našem klubu, nakon završetka srednje škole te nastavkom školovanja i dalje igraju rukomet u većini hrvatskih klubova.
Koliko i koji treneri i trenerice rade s djecom?
Podravku 2 vodi trenerica Đurđica Zečević, Podravku 3 ja, ekipu Podravke 4 trener Igor Stubičar, Podravku 5 trener Antonio Pranjić i Podravku 6 trenerica Snježana Petika. Uz njih u radu aktivno sudjeluju i treneri prve ekipe Barbara Stančin s golmanicama Podravke 2 te Nikola Golub za pojačani rad na kondicijskoj pripremi s Podravkom 2. Tu je i trenerica Melita Jug kao pomoćni trener Antoniju Pranjiću i trenerica golmana Podravke 3 i Podravke 4. Tako da se može reći da je u rad Škole rukometa uključeno osam trenera. Naravno uz sve to treba dodati da je trener I ekipe, Zlatko Saračević u svakodnevnom kontaktu s trenericom II ekipe Podravke Lino Đurđicom Zečević, te se po potrebi dogovaraju o uključivanju djevojčica iz ekipe Podravka Lino u treninge naše prve ekipe Podravke Vegete.
Nakon koliko vremena treniranja se otprilike može primijetiti da je neka djevojčica talentiranija više od drugih i koliki postotak kod uspješne igračice čini talent, a koliko upornost, rad, treninzi?
Što se tiče talenta, treneri mogu odmah prepoznati je li dijete talentirano ili nije. Prva procjena je odmah pri samom dolasku na prve treninge kada trener djecu testira i vidi ima li dobre motoričke sposobnosti i antropometrijske karakteristike. Znači, je li dijete brzo, eksplozivno, koordinirano, iznad prosječno visoko, razumijeva li i savladava brzo tehničke, a poslije i taktičke elemente. No, to je prema mom razmišljanju, samo jedna početna prednost. Ne bih išao dalje od Dražena Petrovića. Rekao bih rad, rad i samo rad. Ali, naravno da prirodne predispozicije donose određene prednosti.
Koliko puta tjedno djevojčice inače imaju treninge i uspiju li ih uskladi s redovnom školom?
Broj treninga određen je prema dobnoj kategoriji polaznica Škole rukometa. Tako da Podravka 2 i Podravka 3 imaju pet treninga tjedno, Podravka 4 ima četiri, Podravka 5 tri, a Podravka 6 dva treninga tjedno. Naravno, u pripremnom razdoblju broj treninga za takmičarske ekipe je veći. U početku treniranja, odnosno u mlađim dobnim skupinama, usklađivanje treninga i školskih obaveza nije problem. No, vremenom je fond tjednih treninga veći, a veće su i obaveze prema školi te se djevojčice tome i prilagođavaju. Kvalitetnom organizacijom vremena redovno dolaze na treninge te ispunjavaju školske i privatne obaveze.
Podravka 2 Lino osvojila je 2 mjesto na nedavno održanoj Završnici prvenstva Hrvatske
Jesu li dobre ocjene u redovnoj školi preduvjet za treniranje?
Svi treneri vode brigu o stanju u školi svake igračice i to od ocjena pa do ponašanja. Svi bismo voljeli da su sve djevojčice odlikašice, ali da su ocjene uvjet treniranja, naravno da je nemoguće. Evo, konkretno u mojoj ekipi djevojčice imaju obvezu održati razinu ocjena s kojima su došle na prvi trening ili napredovati. Naravno da se vremenom to mijenja od minusa u plus i obrnuto, ali nastojim uvijek imati spoznaju o situaciji u školi te u suradnji s roditeljima pripazim da netko ne ”zastrani”.
Jeste li imali slučajeva da je dijete imalo volje za treniranje, ali nije baš za učenje u školi?
Kada govorimo o volji za učenje, rekao bih da bi gotovo sva djeca odmah potpisala da ne moraju učiti i ići u školu, nego da samo treniraju. Jer, kao što sam već spomenuo, trening nije samo trening, već i druženje te stvaranje doživotnih prijateljstava. Srećom, velika većina djevojčica je željna učenja i stjecanja novih znanja, pa svojim primjerom i podrškom u samoj školi ”povuku” i njih nekolicinu koje nisu baš zainteresirane za učenje.
Kakva je suradnja s roditeljima, dolaze li na utakmice, prate li vas i na gostovanjima?
Kroz moja posjećivanja utakmica ekipa Škole rukometa uočio sam da roditelji dolaze i prate svoju djecu na rukometu. Normalno, neki više, neki manje. Mogu reći za roditelje svojih djevojčica da je suradnja na vrlo visokoj razini. Jako puno komuniciramo o rukometnim temama, školi i privatnim problemima djevojčica. Također, roditelji ih prate na svim utakmicama, prijateljskim, prvenstvenim pa i na Završnicama prvenstva Hrvatske u Istri, kada su s nama kroz sve dane trajanja natjecanja naša najveća podrška. Uz takve roditelje meni kao treneru je zadovoljstvo raditi, a i djevojčice lakše prihvaćaju odricanja i obaveze koje donosi sport.
—————————————–
Antea Marijanović: Vježbam s bratom i sestrom i trudim se ostati u dobroj kondiciji
– Globalna pandemija COVID-19 sve nas je pomalo zatekla nespremne i prisilila nas da organiziramo svoje aktivnosti na način kako to nikada nismo mogli ni sanjati. Nikad nisam vjerovala da ću reći da mi fali škola, ali danas to odgovorno tvrdim, fali mi razred, moji prijatelji, odmori i sve ono što smo radili u školi. Ali najviše od svega fale mi moji treninzi s ekipom. Premda nam je na zadnjem treningu trener podijelio vježbe koje trebamo odrađivati svaki dan i dao savjete kako da se ponašamo to nije to. Svaki dan s bratom i sestrom radim vježbe u prostoriji koja je posebno pripremljena za to. Sretna sam jer imam i traku za trčanje, pa tako mogu pokriti i taj dio kondicijskog treninga koji u ovo vrijeme, kada svi trebamo biti maksimalno doma, ne odrađujem na način kako je to bilo zamišljeno odnosno petnaest krugova na igralištu iza škole Antun Nemčić Gostovinski. Svaki dan započinjem trening oko 18 sati, krećem s laganim zagrijavanjem na traci i trčim 10-15 min. Nakon toga radim trbušnjake, leđnjake, sklekove, iskorak, donkey kick i plenkove. Pripremali smo se za završnicu i svi smo se veselili. Vjerujem da se svi trudimo ostati u dobroj kondiciji i nadamo se da će sve ovo skupa brzo završiti te da ćemo se moći vratiti svojim redovnim treninzima i naravno da će se završnica ipak održati.-
Antea Marijanović
—————————————–
Ena Cvelber: Bilo bi lakše kad bi se smjelo vježbati i vani, ali trudim se i kod kuće
– U proteklih dva tjedna nismo imali treninge zbog pandemije COVID-19, pa smo ih morali odrađivati kod kuće. Trener nam je rekao da treninge snage i kondicije odrađujemo na školskom igralištu OŠ Antun Nemčić Gostovinski. U početku smo to tako i radile sve dok nije došla obavijest da zbog našeg zdravlja moramo biti kod kuće. Svoj trening svaki dan započinjem oko 16.00 sati. Krećem s laganim zagrijavanjem od 10 minuta. Zatim radim vježbe snage koje nam je dao naš trener, iste ove koje je Antea već spomenula. Trening mi otprilike traje sat i pol. Prije pandemije smo se pripremale za završnicu, no sada se moramo pripremati kod kuće. Nadamo se da će ovo brzo završiti i da ćemo se što prije vratiti na rukometni teren.
Ena Cvelber