Györ je u 3. kolu B grupe Lige prvakinja pobijedio u Ljubljani domaći Krim Mercator s velikih 31:20 (12:9). Sjetimo se: u 1. kolu Györ je na svom parketu pobijedio Podravku Vegetu s 24:19. Györ je bio uvjerljiviji u Ljubljani, kažnjavao je gotovo sve greške Krimovki i djelovao moćno u odnosu na suparnice.
Ekipa bez prave kružne napdačice nakon bolesti Piedade, a s ozljedama sklonom iskusnom Bodnjevom na pivotu, nema prave igre na crti, a da ne govorimo da je vanjska linija bez Andree Penezić slaba i ne daje garancije da će se velike ambicije Ljubljančana i Ljubljančanki ostvariti, a to je polufinale Lige prvakinja. Jer, prije toga treba ući u drugi krug.
TKO KOME I KADA DOLAZI
A drugi krug nipošto nije zatvoren, osim što se slobodno kladite na Györ, koji će sigurno u idućem kolu dočekati Krim na svom terenu još žešće, dok će Podravka Vegeta morati potvrditi svoju kvalitetu kod kuće nad Clujom. Iza toga Györ dolazi u Koprivnicu, a Krim će na gostovanje u Cluj. Nemojmo se zavaravati: rijetko koji gost može se u Cluj Napoci proglasiti favoritom. Zadnje kolo će biti ”laganica” za Györ, dolazi mu Cluj, a Podravka Vegeta idu u Ljubljanju na utakmicu u kojoj će se igrati na sve ili ništa.
MALA RAČUNICA MOGUĆEG RUKOMETNOG VESELJA
No, realna računica pokazala bi (u ipak malo optimističkijim kalkulacijama) da se već nakon 4. kola može znati tko ispada iz kombinacija, a tko će i nadalje ostati u Europi, ”maloj” (Kup kupova), ili ”velikoj” (Liga prvakinja).
Za očekivati je pobjedu Györa nad Krimom i pobjedu Podravke Vegete nad Clujem. Sada Györ ima 6 bodova, Podravka Vegeta 4, Krim 2, a Cluj je bez bodova. Po ovoj optimističkoj prognozi Györ bi dva kola prije kraja imao 8 bodova, Podravka Vegeta 6, Krim 2, a Cluj bi bio bez bodova. Naravno, moguće je i sasvim obratno, a u tom slučaju bi se Krim i Podravka izjednačili. No, bude li prema prognozi, onda dva kola prije kraja Podravki Vegeti treba samo bod za idući krug, a može i bez bodova, jer ako je Krim dostigne, onda se ne računa ukupna gol-razlika, već međusobna. A tu Podravka Vegeta ima plus 3. Zato žâl za većom razlikom na prvoj njihovoj utakmici u Koprivnici. Bude li utakmica u Ljubljani odlučivala Podravka Vegeta ne bi smjela izgubiti sa četiri razlike, a u slučaju da je razlika od tri gola i na utakmici u Ljubljani, onda vrijedi pravilo o više golova u gostima. Tada i izgubljena utakmica od 26:23 na više ”gura” Podravku Vegetu u drugi krug. Eventualna pobjeda Krima od 24:21, poslala bi Krim u nastavak Lige prvakinja, koji se igra u veljači i ožujku, a Koprivničanke bi se morale zadovoljiti Kupom kupova, koji je neobično jako natjecanje i nastavlja se u veljači, ali na ispadanje.
DAMNJANOVIĆ DRUGI STRIJELAC, ADŽIĆ PODRŽAVA I VJERUJE U PODRAVKU
Podravka Vegeta pokazala je svoju snagu u kolektivnoj igri, pa se igračice nadopunjavaju, a posebno smo zamoljeni da upozorimo da je u Cluju pod bio nemoguć, vjerojatno namazan voskom. Domaćini su se poslije ispričavali, ali… Zato je smještaj (reciprocitet) bio vrhunski u hotelu Opera Plaza.
Prvi čestitar treneru Hrupecu bio je trener prijateljske ekipe europskih prvakinja Budućnosti Dragan Adžić, koji je bio uvjeren da će Podravka Vegeta u Cluju potvrditi dva boda osvojena s Krimom i vjeruje da Podravku očekuje drugi krug.
Sanja Damnjanović nakon 3. kola druga je na listi strijelaca s 22 pogotka, prva je igračica Budućnosti Milena Knežević s 25 golova.
I NEŠTO IZ NOVINARSKOG POGLEDA
Da bi se kao novinar prisustvovalo utakmicama Lige prvakinja i moglo raditi, potrebno je za svaku utakmicu akreditacija, što i nije sporno. Pristup elektroničkim medijima odobrava EHF izravno redakcijama i tu je već u pitanju prepiska i prijavljivanje u Beč prije svake utakmice.
Međutim, već godinama, da ne velimo desetljećima, EHF ne vodi nikakvu brigu o radnom prostoru novinara. U nogometnoj Europi ne možete se natjecati ako niste stvorili uvjete za rad novinara. U rukometu od Hrvatske, pa nadalje sasvim je normalno d ste među gledateljima i pišete na latop na koljenima.
Recimo u Cluju za prijenos za Hrvatski radio bili su isti uvjeti i ista ”kabina” kao i 2008. godine. Potpisnik je bio sujdionik u oba slučaja. Na vrhu, pod krovom, u prostoru s ogromnim kosim otvorima (bez stakala) u jednu prostoriju smješteno je pet-šest policajaca koji su elektronikom i pogledom kontrolirali gledalište, a novinaru je na prenatrpanom stolu u pozadini ostavljen telefon ”kefa”. Na desnoj policajci, na lijevo stol pretrpan nekom neupotrebljavanom elektronikom. Bile su dvije stolice, onda je jedan nestala, a stola niotkuda. Na inzistiranje donesen je jedan više sandučić nego stol širok 46 cm i nešto manje dubok, visine nešto ispod koljena čovjeka normalne visine. Na prozor se bilo opasno nagnuti, a kamoli popiknuti, odmah ste u bezdanu.
Govorimo o uvjetima, ne o ljudima, jer su i policajci i domaćini bili izuzetno susretljivi. Tehničke probleme otklonili smo, jer, naučeni ”na sva svjetska mora” nosimo sa sobom i produžne kabele i produžetke za telefon i telefonski aparat sam, jer se na domaći aparat nikako nije mogao priključiti aparat za izravni prijenos.
OSIGURATI UVJETE ZA RAD I NOVINARA I FOTOREPORTERA
Možda bi netko od brojnih osoba zaduženih za medije u EHF-u mogao intervenirati u klubovima ili dvoranama i objasniti domaćinima da je za izvještavanje i inače rad novinara bilo koje vrste, dakle i fotoreportera, potreban stol, struja i slobodni internet (ovo zadnje je uglavnom dostupno u Ligi prvakinja, ali u nekim klubovima u nižem europskom rangu natjecanja morat dobrotom domaćina vući kabele iz susjedne kancelarije, a da ne govorimo o iskustvima u nekim dvoranama u Regionalnoj ligi). Vjerujte, prije svake utakmice drhtise do posljednjeg trenutak hoće li se novinare tretirati kao dio spektakla, ili kao nužno zlo.
Čini se da se prijetnje klubovima kaznama ako ne bude reda u akreditiranju važnije od stvaranja uvjeta za rad. EHF puno traži od sudionika, ali ne vjerujemo da se netko od njih popeo pod krov u kabinu, recimo, u Cluju, a ne daj Bože da se još i nagnuo s visine kroz neostakljeni prostor. Sličnog problema sa strujom, stolom, stolicama i mjestom za rad sjećamo se samo u Albaniji u Draču, kad je potpisnik radio prijenos sa Slavenove utakmice.
NEŠTO OSOBNO
Osobno bih, kao jedan od sigurno najdužih pratitelja rukometa u Hrvastkoj i najstarijih u Europi, bio zahvalan da netko u EHF-u ovo pročita (hrvatski jezik nije stran u krovnoj rukometnoj organizaciji), pa da olakša posao budućim naraštajima. Dakle, ne tražimo previše: stol, priključnicu za struju, obavezni slobodni internet, stolac. Vodu daju ljubazni domaćini. Jedino u Koprivnici ne smijete imati bocu vode (ne smijete, valjda, imati ni cukor-beteg, a svaki šećeraš bi sa sobom trebao imati vodu). Ili možete, ali vas ne smije vidjeti policija. Neki puta imamo osjećaj da, iako radimo ogroman posao za rukomet i sport općenito, imamo znatno više poteškoća nego obični gledatelji koje ”pretepaju” na ulazima. Ne, nismo protiv zakona, nego ne mislimo da su svi zakoni dobri. Da nisu možda pisani za nogomet?
HIMNE
Ima još nešto zbunjujuće. Ustaje se na himne država. Ljudi su zbunjeni i ne znaju treba li ustati na himnu EHF-a. Ona ne obavezuje, ali ljujdi gledaju jedan drugog i idu gore-dolje, sjednu-ustanu. Nek’ se to objasni prije utakmice.
Ali ima jedna druga stvar. Kad igrate s mađarskim klubovima, onda izvan protokola Mađari pjevaju svoju himnu, produžuju uvod u utakmicu, a gledatleji, naravno, moraju ustati na državnu himnu.
Kako bi izgledalo da, a može se dogoditi, u susretu s Györom u Koprivnici, nakon što Mađari zapjevaju svoju himnu, jednostavno ustanemo i mi Hrvati, pa otpjevamo Lijepu našu, pa da red i nered u pjesmi budu potpuni.
A tu, eto, pravila nema. Ili mi ne znamo za njih.
Ivo Čičin-Mašansker