Na današnji je dan prije točno godinu dana hrvatski sport, a posebno rukomet ostao bez zlatnog velikana i osvajača olimpijskog zlata 1996. u Atlanti, Zlatka Saračevića. Prestalo je kucati srce čovjeka koji je svojom velikom rukometnom karijerom zadužio hrvatski sport, a tragove je ostavljao i u brojnim velikim klubovima kao igrač, ali i kao trener. O svojoj veličini nikada nije govorio, ali drugi su itekako imali o čemu govoriti.
S Jugoslavijom je u Seoulu 1988. godine osvojio broncu te u Švicarskoj zlato na Svjetskom prvenstvu 1986. godine. Kao hrvatski se reprezentativac okrunio svjetskim srebrom na Islandu 1995. godine, broncom iz Portugala 1994. Igrao je za Borac iz Banja Luke, Medveščak, Nimes, Bordeaux, Creteil, Istres, Zagreb, Veszprem te Zamet.
Kao trener ostavio je veliki trag u klubovima Zamet, Nyiregyhazu, Čeliku, Zagrebu, Dubrovniku te u Rukometnom klubu Podravka kojeg je vodio gotovo tri sezone. Njegova posljednja velika pobjeda bila je ona protiv Lokomotive kojom je Rukometni klub Podravku u sezoni 2020./2021. odveo do 26. naslova prvaka, 21.veljače 2021. godine. Nažalost, njegovo je srce na povratku s utakmice, zauvijek prestalo kucati.
Osmijeh kojeg se s velikom sjetom prisjećamo, trenuci koje smo proveli s njim, zajednička putovanja, domaće i europske pobjede, ali i porazi u kojima smo zajedno tugovali ostat će zauvijek urezani u našim srcima. Sjećamo se kako je uvijek znao uputiti lijepu riječ, duhovitu dosjetku te kako je u svojoj veličini uvijek bio skroman. Nedostajete nam svakog dana.
Mirno spavajte, dragi naš Treneru.