Drugi je tjedan priprema pa je idealno vrijeme za prve dojmove trenera Željka Babića koji je u novoj sezoni svoju makedonsku adresu zamijenio onom u Koprivnici, gdje je sada prvo ime stručnog stožera najtrofejnijeg ženskog rukometnog kluba Podravke Vegete.

1.Smjestili ste se i proveli svoje prve radne dane u gradu sporta, gradu za život, našoj maloj Koprivnici. Kakvi su vaši prvi dojmovi?

Prvi dojmovi su izvrsni i osobito su bliski mom karakteru. Ovo je jedan jako miran grad, nema gužve, sirena, a u kafićima nema glasne glazbe. Jedna kultura koja mi odgovara s obzirom da dolazim iz Dalamcije gdje se drugačije živi. Ovo je i grad bicikala pa je sve izuzetno dobro povezano biciklističkim stazama što mi je također jako važno. Sredina u koju sam stigao prije desetak dana osvojila me mirnoćom i sigurnošću pa čak ni policiju dosad nisam imao prilike susresti. Mislim da će mi biti jako lijepo i da su ovo odlični uvjeti koji osiguravaju mogućnost da se fokusiram na rad.

2. U drugom tjednu smo priprema, radi se svakodnevno kroz jedan organiziran i uigran sustav, a i imate sjajan tim s kojim radite od pomoćnog trenera, do kondicijskog trenera, trenera vratara do fizioterapeuta. Kako ste zadovoljni s ekipom i koja su vaša dosadašnja zapažanja?

Napravili smo uvodni dio gdje smo radili temeljne stvari, počevši od dijela koji je bio informativnog karaktera. Gledali smo već i video te analizirali ekipu te njihove uloge i obaveze u konceptu koji smo zamislili što se tiče napadačke i defanzivne igre. Gledali smo opcije što ćemo i kako igrati i to je prošlo jako dobro, trenirali smo malo više, ali na početku je ekstenzitet uvijek veći nego intenzitet. Sad smo u drugom tjednu gdje smo ušli u specifiku. To je malo agresivniji dio gdje smo počeli malo više trčati, igrati agresivniju obranu i gdje smo počeli raditi udarce na gol. Polako smo došli i do rukometnog dijela, a zadovoljan sam jer su cure izvrsne, motivirane te moram pohvaliti angažman i disciplinu. Ovo je jedna jako dobro sastavljena ekipa, dobro izbalansirana, ali i velik izazov. Vjerujem da nas čeka jedno lijepo iskustvo ne samo igračice nego i stožer, ali i sve one okupljene oko kluba. Na nama je da budemo mudri i da na čelu sa mnom dobro vodimo naše cure.

3. Što nam možete reći o uvjetima s obzirom na vaša dosadašnja iskustva je li to razina koju ste očekivali?

Iz moje perspektive, kako ste rekli iako imam iskustva i iz nekih drugih klubova, uvjeren sam kako Podravka ima odlične uvjete i kako se igračice mogu u potpunosti fokusirati na svoj rad i svoj život. Sve je blizu, a prolazno vrijeme od točke A do točke B je svedeno na minimum tako da je sve pristupačno i olakšava rad curama. Nedostatak malih sredina može biti sadržaj jer može izazvati određenu monotoniju osobito u ekipi gdje imamo dosta mladih igračica, ali ni to nije problem jer imamo prekrasne hrvatske gradove na maloj udaljenosti od Zagreba, Čakovca do Varaždina pa je i jedno slobodno prijepodne dovoljno za neku malu promjenu okruženja. Ovo je u svakom slučaju odlično malo mjesto za rad i razvoj.

4. Bili ste trener rukometaša u prijašnjim sezonama, radili ste u muškom rukometu i kao trener i kao izbornik hrvatske muške reprezentacije. Pred vama je sada otvoreno novo poglavlje i preuzeli ste žensku ekipu i to najtrofejniji ženski rukometni klub RK Podravka Vegeta, bogate povijesti i značajnih rezultata. Je li vam to izazov, odnosno kako gledate na to, jesu li razlike velike?

Ono što mene vodi manje-više je da ja moram biti bolji trener i moram biti bolji čovjek da bi odlično vodio svoje cure. Uvijek je to jedan izazov i socijalnog i sporskog karaktera. Vjerujem da su problemi i u muškom i u ženskom rukometu slični i da dobar trener to zna prepoznati i anticipirati ih unutar jedne zajednice odnosno sportskog kolektiva. Razlike postoje, međutim ako se postave stvari u jednu rečenicu vjerujem da je jako bitno da trener shvati da mora davati odnosno služiti jer takvo razmišljanje nas čini tolerantnijim, strpljivijim, jednostavnijim, a samim time i boljim trenerima. Jako je važno i kontinuirano razmišljati o socijalnim vještinama te nastojati gledati kako pomoći igračicama kada je to potrebno, a pritom izabrati najjednostavniji način.

5. Ekipa koju ćemo gledati u narednim sezonama je mlada, puna potencijala i zrcali zaokret koji je napravljen u strategiji. U subotu cure očekuje i prvo zajedničko putovanje u Ljubljanu gdje će se susresti s odabranicama Dragana Adžića, koji osim što je izbornik slovenske reprezentacije sada i vodi slovenske prvakinje. Kako ste zamislili taj dvodnevni sportski posjet?

Najprije se želim zahvaliti Krimu kao klubu, ali i treneru i izborniku Adžiću na mogućnosti da s njima treniramo i da cure upoznaju odličnog čovjeka i vrhunskog trenera, ali i vrhunske igračice koje će imati važnu ulogu u Europi. Za naše će igračice to biti odlično iskustvo, a isto tako i za mene kao trenera da vidimo iz prve ruke i susreta, koje su stvarne europske vrijednosti i da vidimo te standarde te ih nastavimo graditi dalje i u našem klubu. Važno je da nam to bude jedna nadogradnja i nit vodilja što se tiče igre, ali i treninga. S trenerom Adžićem ćemo napraviti stvari koje smo se dogovorili što se tiče određenih taktičkih segmenata u igri, a na kraju ćemo u nedjelju odigrati i prijateljsku utakmicu. Za nedjelju sa svojim stožerom imam plan kako želimo igrati i to ćemo pokušati sprovesti koliko će to biti moguće, a naravno i koliko nam to protivnik dozvoli. Želimo da igraju sve cure, da nam bude lijepo na putu i da kvalitetno provedemo vrijeme te da se još bolje upoznamo. Cilj je da iskoristimo ovo gostovanje na jedan najbolji način za spoznaju izazova nove sezone, ali i igračkih sposobnosti te standarda europskog rukometa. 

6.Osim rukometa postoji još nešto u čemu zaista uživate i što vam je sada u potpunosti omogućeno u gradu koji je po mjeri za bicikliste pa hoće li biti slobodnog vremena za vaš omiljeni hobi, biciklizam?

Sigurno da ću se morati prilagoditi radnom vremenu, ali između 13 i 16 sati je vrijeme u kojem igračice imaju popodnevni odmor, a meni otvara prostor za fizičku aktivnost. U mom slučaju je to biciklizam. Imam i cestovni i brdski bicikl tako da ću i slobodno vrijeme koje imam koristiti za to. Uvijek mi dobro dođe za razmišljanje i životni balans s obzirom da je ovaj posao jako izazovan i iziskuje puno mentalnog napora i rada. Svaka je takva aktivnost itekako dobra i preporučljiva u svim poslovima koji su takve prirode.

7.Kakav vas moto vodi u radu odnosno životu, koja bi bila neka vaša vizija ili poruka za kraj našeg razgovora?

Rekao bih da su to dvije stvari.

Vjerujem da je jako bitno da ne zaboravimo ono najvažnije, a to je da smo ljudi i da moramo težiti da budemo dobri ljudi. Važno je biti dobar čovjek u bilo kojoj situaciji.

Drugo je ono što je povezano s radom i ustvari je stav koji čini upravo to da se razlikujemo jedni od drugih.

”Što trebam napraviti? Trudim se da uvijek radim i da radna etika bude na maksimumu.”

Foto:Ivan Brkić//RK Podravka