TRENERI SURADNICI // Piše Snježana Petika
Proteklog vikenda u Kozarskoj Dubici u BiH odigran je drugi dio turnira Ježev kup 2015. u kategoriji rukometašica rođenih 2000. godište i mlađih, na kojem je također sudjelovalo pet ekipa i to Sesvete, Podravka, Lokomotiva Zagreb, Garešnica i domaćin Dubica. Turnir je igran po liga sustavu svatko sa svakim, u trajanju od 2 x 20 minuta.
Postignuti rezultati Podravke:
Lokomotiva – Podravka 21:21 (Sikavica 3, T. Petika 8, Franušić 4, Presek 3, Popović 3)
Podravka – Dubica 24:18 ( Petričević 2, Petika 5, Brkić 3, Franušić 9, Presek 5 )
Podravka – Sesvete 15:16 (Sikavica 1, Petika 5, Brkić 1, Franušić 4, Presek 1, Popović 2)
Garešnica – Podravka 14:20 (Petika 8, Franušić 8, Šestak 4).
Konačni poredak
1. Dubica
2. Podravka
3. Lokomotiva
4. Garešnica
5. Sesvete
Nažalost. niti u ovom godište nismo uspjeli ponoviti rezultat od prethodne godine. Iako sam smatrala da možemo osvojiti turnir bez obzira što je i ova ekipa pretrpjela velike igračke promjene i što smo imali premalo vremena da uigramo novu postavu, nismo uspjeli.
Turnir smo otvorili utakmicom sa Lokomotivom i to neriješenim rezultatom 21:21. Izjednačujući gol postigli smo bukvalno u zadnjim sekundama utakmice i tako smo ipak uspjeli spasiti bar bod, koji prema prikazanoj igri većine igračica na terenu možda nismo niti zaslužili. Kod velike većine igračica bilo je premalo hrabrosti, žestine i odlučnosti da se uhvate u koštac sa čvrstom obranom Lokomotive, koja je na golu imala odlično raspoloženu vratarku Ivu Ivčić koja je i proglašena na kraju najboljom. Oni koji prate našu ekipu znaju da to nije prvi puta da je Podravka imala problema s ekipom Lokomotive, a vjerujem da neće biti niti zadnji puta. Igračice Lokomotive u toj utakmici bile su izrazito pucački raspoložene na što naše vratarke nisu imale odgovora.
U drugoj utakmici dana s domaćinom Dubicom bilo je problema samo u prvih desetak-petnaestak minuta, nakon čega se domaći trener odlučuje na flaster na Teni Petiki, pa je Lea Franušić naprosto ”izbušila” i obranu i vratarku Dubice u drugom poluvremenu i ostvarena je pobjeda od šest golova razlike 24:18.
Drugoga dana turnira čekala nas je jutarnja utakmica s ekipom Sesveta koju nismo smjeli izgubiti, bez omalovažavanja bilo koga, ali pojedinačna kvaliteta igračica na terenu bila je na našoj strani. Ali kao što često u sportu bude, ne igraju imena već igračice, tako da smo ipak uspjeli izgubiti od Sesveta 15:16. O toj utakmici uglavnom možemo reći da su naše glavne snage u napadu potrošile možda previše lopti, a u obrani smo padali na strani za koju sam mislila da je jača, ali dobro da su domaćini snimali sve utakmice, osim naše prve s Lokomotivom pa se na snimkama točno vidi tko je koliko zabio, promašio, koliko je tko puta pogriješio u obrani i preko koga su uglavnom padali golovi kao i cijela ostala statistika koja je dala cijelu kompletnu sliku. A ona kaže da smo imali šut 12/6 i 2 promašena sedmerca jedne vanjske, 8/4 šut druge vanjske, ukupno osam tehničkih grešaka, 4/1 šut s lijevog krila, 3/2 šut s desnog krila, i 6 direktnih pogrešaka u obrani samo jedne obrambene igračice.
Naravno, uz takvu statistiku teško je pobijediti bilo koga. Možda bi i uspjeli da su nam vratarke samo malo više pomogle boljom koncentracijom na udarce za koje su uglavnom znale gdje će iz koje pozicije biti upućene, ali su one imale neku drugu računicu i filozofiju, koja se na kraju pokazala neučinkovita.
U zadnjoj utakmicu ekipa Garešnice pokušavala je pružati dostojan otpor fanatičnom igrom u obrani koja je često bila i previše fanatična i opasna, ali na sreću na kraju je sve završilo bez ozljeda i za nas očekivanom pobjedom od šest razlike 20:14.
ŠTO JE BILO, A ŠTO BI TREBALO BITI
Kao što sam djevojkama rekla poslije turnira: ništa bitno nije izgubljeno, imamo dosta vremena da su uigramo i da prihvate moj način rada i moje viđenje što i kako bi trebalo igrati u ovako posloženoj ekipi. Ozljedom vrlo bitne igračice u ovoj ekipi Lucije Jandrašić, neke rukometašica, kao što je Lana Brkić, imaju sasvim drugu ulogu nego što su imale prije. Sada je ona ta koja mora razigravati, asistirati i zabijati kada stisnu ostale dvije vanjske, Lea Franušić je nova igračica, lijeva i desna krila moraju zabijati, trčati kontre (a ne kao što se dogodilo na ovom turniru da jedine tri kontre na cijelom turniru istrči pivotkinja), moraju biti aktivne, a ne samo dodavati lopte, pivotkinja je također nova igračica koja više zadovoljava neke moje kriterije kako treba igrati pivot i u napadu i u obrani. Kada se to sve uzme u obzir, posla ima mnogo, ali i vremena da se do krune sezone to sve posloži.
Igračice samo moraju da budu spremne na rad, učenje i malo više da vjeruju i sebi i meni. Nažalost problem koji imamo i koji nećemo tako skoro riješiti je taj da nemamo zamjena navanjskim pozicijama u situacijama kada nam se umore vanjske igračice, što je bilo i evidentno na ovom turniru, koji su bile prisiljene u kompletnoj minutaži odraditi i Tena Petika i Lea Franušić. Probala sam mijenjati, ali je to neslavno završilo, no, trudit ćemo se da što prije osposobimo neke igračice za koje mislim da bi mogle to odigrati.
ŠESTAK I FIRŠT S NAJJAČIM UDARCEM
Podijeljene su i pojedinačne nagrade, pa je tako ovaj puta Viktorija Šestak dobila nagradu za igračicu sa najjačim šutom, nakon izjednačene borbe sa našom drugom kandidatkinjom Patricijom Firšt. Najboljom vratarkom proglašena je vratarka Lokomotive Iva Ivčić, a najboljom igračicom i strijelcem proglašena je igračica Dubice Jovana Ilić.
Na kraju zahvaljujemo domaćinu na snimanju utakmica koje su pokazale puno toga, što daje jasniju sliku koje ponekad nismo svjesni i koje će igračicama pružiti zadovoljstvo da vide sve što su napravile, i ono dobro i ono loše. Šteta samo što nije snimljena i prva utakmica s Lokomotivom, koja je, po meni, bila s najjačim suparnicama.