Kad je u 4. razredu osnovne škole u svom rodnom Stonu krenula trenirati rukomet nije ni sanjala da bi je jednog dana mogao trenirati Zlatko Saračević kao ni predosjetiti kakvi je sve izazovi čekaju na njezinom rukometnom putu. Lea Franušić je u Koprivnicu stigla s 14 godina, a ovo će joj biti i treća sezona s 1. ekipom Podravka Vegete. Nedostaje joj rodni Ston i njezini prijatelji no sama je odlučila nakon razgovora sa svojim trenerom iz Ploča da mora svoj put tražiti u nekom većem klubu i za to je odabrala baš Podravku. U ovom malom gradu gdje joj je sve bilo blizu i škola i dvorane posljednjih se godina potpuno posvetila svojoj trenutnoj ljubavi, sportu.

Na treninge sam iz Stona putovala autobusom svaki dan, otprilike 100 km, a sam trener Ivan Jerković koji je trenutno izbornik juniorske reprezentacije Hrvatske za koju igram rekao mi je da sam dohvatila maksimum i da moram krenuti dalje. Došla sam u grad koji je miran, a ljudi su drugačiji nego kod nas, nekako ljubazniji i svi su me odlično prihvatili. Prilagodba mi nije teško pala i zato što sam došla u obitelj u kojoj se osjećam kao da sam kod kuće, a dobila sam i dva divna psa Foxa i Dona – ispričala nam je ukratko o svom dolasku.

Dugogodišnja reprezentativka svih mlađih selekcija Hrvatske koja je trenutno na Europskom prvenstvu s juniorskom selekcijom još može zaista mnogo dati hrvatskom rukometu i Podravki. U utakmici razigravanja sa Slovenijom, a u kojoj je Hrvatska upisala prvu pobjedu, Lea je proglašena najboljom igračicom s ukupno 9 postignutih pogodaka.

Nakon vrlo zahtjevne i teške grupe u kojoj smo parirali protivnicima, falilo je ono nešto za prvi cilj. Krenuli smo dalje pripremile smo se za utakmicu protiv Slovenije, a onda i Slovačke kao da nam je finale jer nas daljnje natjecanje vodi na Svjetsko prvenstvo. Odigrale smo odličnu utakmicu u obrani te smo kontrama i polukontrama dolazili do lakih golova, čestitam svojoj ekipi na pobjedama i nadam se da će ih biti još – rekla nam je Lea za klupske stranice.

Svoj odličan učinak uz 8 pogodaka je potvrdila je baš kako je i najavila i u utakmici sa Slovačkom u kojoj je petog dana natjecanja Hrvatska pobijedila 38:24 i sada je čeka borba za poredak od 9. do 12. mjesta.

Podsjetimo, veliki je potencijal Lea pokazala i u utakmici EHF Kupa protiv Nykobinga u Koprivnici kada je postigla tri pogotka i odigrala odličnu obrambenu rolu u drugom poluvremenu, a time i zaslužila sudjelovanje na prvoj konferenciji za medije u okviru EHF natjecanja, gdje je trener Zlatko Saračević rekao rečenicu koju će iako je bila tužna zbog poraza, Lea još dugo pamtiti.

Izgubili smo utakmicu, ali dobili smo Leu – rekao je trener Saračević za mladu ljevakinju koja se sjajno snašla pod pritiskom rezultata, ali i domaće publike. Kad nije na rukometnom terenu, Lea je prilično jednostavna.

Volim odmarati, šetati i družiti se s prijateljima jer za njih baš nemam vremena kada sam na treninzima i utakmicama s obzirom da mi je radni tjedan uglavnom posvećen treninzima, a vikendi utakmicama – rekla nam je i kako se zasad vidi na rukometnom terenu, a kasnije u logistici nekog rukometnog kluba ili pak u PR-u jer oproštaj od terena za nju, kako kaže, ne smije biti oproštaj i od sporta.

Cijela sezona za nju je bila odlična i priznaje kako su joj treninzi i tempo bez obzira na napore koje je imala donijeli jedno novo iskustvo i zrelost potrebnu za ovaj rang rukometa. Osim te sezone koju će dugo pamtiti iznimno je sretna što će ponovno igrati Ligu prvaka.

Mislim da mi zaslužujemo igrati Ligu prvaka i jedva čekam početak priprema da bolje upoznam nove cure i da sve krene – rekla je uzbuđeno naša Lea.

Lea u svom životu ne ističe uzore, ali vrlo joj je važna podrška obitelji kojoj se jednog dana želi odužiti za sve što su činili kako bi ona bila sretna. Istinski cijeni uspjehe Dražena Petrovića zbog njegovih postignuća i sportskog talenta, a uvijek se rado motivira kroz neke izreke i citate iz njegova života pa rado posjeti i muzej u Zagrebu kad za to ima priliku.

Dijete je s juga koje s kućne terase može stopala uroniti u morski plićak i jako voli more, ali ne i morske plodove. Njezini roditelji su prilično posvećeni privatnom obiteljskom poslu jer posjeduju uzgajalište školjki, kamenica i mušula, a distribucija je prilično razgranata pa školjke iz Leinog rodnog Stona o kojima vrijedno brine njezina obitelj možete probati u dubrovačkim restoranima, ali i u inozemstvu.

Moja obitelj ima taj posao sa školjkama, ali ja ga nikad ne bih preuzela jer ne jedem nikakve morske plodove, a ribu jako rijetko – rekla je kroz smijeh Lea koja najviše voli krpice sa zeljem koje je naučila jesti ovdje u Podravini.

Tko bi rekao da će Lea s guštom zamijeniti stonsku sol, prelijepi Pelješac, more i školjke za malo domaćih krpica sa zeljem koju začini dobra podravska atmosfera u dvorani. Lea bi sigurno rekla da je moguće jer je sama odabrala Koprivnicu, a njezino srce sad već dugo kuca s klubom s kojim je osvojila i prve trofeje, Podravkom.