Miranda Tatari javila nam se i treći puta. U međuvremenu razmijenjujemo e-mailove obećanja. Očekujemo još javljanja nakon utakmice s Velikom Britanijom, onda nakon četvrtfinalne, polufinalne i finalne.
No, morti smo malo preterali, vele Podravci.
Dalje čitajte Mirandin zapis i gledajte fotografije što nam ih šalje.
Heloooooo!!!!
Duboko se ispričavam što se nisam prije javila, ali… Ovdje je toliko događanja u jednom danu da naprosto nemamo vremena za neke ”slobodne aktivnosti”! Iako igramo svaki drugi dan, ovaj slobodan dan uvijek iskoristimo da bodrimo naše sportaše! Pa tako smo vječito ili u dvorani, ili na bazenima ili na atletskom stadionu… Uz to još i treniramo i pregledavamo snimke naših protivnica!!!
Prvo malo o atmosferi i našim tekmama…
IGRAMO SVE BOLJE, SVE PAMETNIJE
Ustvari, ne znam jel’ vam moram pisati šta o tome, jer ste sve vidjeli! U našim redovima vlada totalno pozitivna atmosfera, pune smo samopouzdanja, ali opet smo sa obje noge na zemlji! Teška je svaka utakmica, i pokazalo se, da ne smije biti opuštanja, jer svaki protivnik maksimalno koristi svaki trentuak opuštanja! Al’ ne bi mi bile mi, da malo ne dramimo u utakmici! Al’ opet, najbitnije je da se bodovi na našem kontu dobro skupljaju! Veseli činjenica da iz utakmice u utakmicu igramo sve bolje i bolje, sve pametnije, i nadam se da će tako biti do kraja samog natjecanja! Čujem da se i piju apaurini prije naših utakmica (gledatelji pred malim ekranima)! 
Samo da znate, nije ni nama lako 
! Ovim putem moram zahvaliti svima koji nam šalju poruke podrške i čestitke!
Da ne davim puno o utakmicama, skrenimo s teme!
MEĐUSOBNO BODRENJE SVIH SPORTAŠA
Danas je 4. kolovoza, ovdje smo već 13 dana. Proletilo je!!! Sportaši dolaze i odlaze, ali koji god dođe, uklopljen je u hrvatsku obitelj! Otpratili smo tenisače, neke atletičare, novi atletičari su stigli… Kauboji su ti čije utakmice nikako ne propuštamo, jer, moram priznati, oni su ti koji su u nama probudili ”ono nešto”! Ne znam što, ali djeluje! Kao što smo mi podrška njima, tako ni oni ne propuštaju naše utakmice! Lijepo, zar ne? Ali nisu jedini, na tribinama se pojavljuju i vaterpolisti (kad su u mogućnosti), košarkašice, streličari, tenisači, medicinsko osoblje… Ma svi!!!
NOVA CIMERICA – SANDRA PERKOVIĆ
Neki dan smo dobili novu cimericu… Tako mi kažemo našoj novoj prijateljici Sandri Perković! Cura je luda k’o šlapa, totalna profesionalka, toliko jednostavna, toliko pozitivna, toliko… Ma stvarno je super osoba! Jučer smo ju ovacijama ispratile na njezine kvalifikacije, neke smo čak i otišle na stadion bodriti ju! Lijepo nam je vratila, zafitiljila je onaj disk za finale! Faca je! I mi smo njoj ostavile poruku na vratima, baš kao što su ona i soba 31 (sestre Zaninović i Nikolina Horvat) nama ostavile poruku nakon pobjede nad Rusijom!
PRAVA OLIMPIJSKA ATMOSFERA JE NA STADIONU
E da, bila smo i mi na tom famoznom stadionu danas! Stadion na koji stane 80.000 ljudi… Malo smo se izgubile u masi 
. E to je doživljaj… Paralelno utrka, bacanje diska, bacanje kugle… Tu zapravo osjetih draž olimpijskih igara!
Ovdje su ljudi zaluđeni sportašima, svak se želi slikati, svako traži autogram, mjenjanje značkica je najveći hit! Naše najzaluđenije ”pinovke” (pin engl. Značka) su Lidija, Vesa i Gruba!
Ovdje se stvarno čovjek osjeća ko da je doma! Imamo svoj stan, pranje i peglanje veša, kozmetički salon, frizerski salon, igrice, kafići… A sve fraj! Još i shopping centar… Obično kukamo kad smo negdje duže od tjedan dana, ali ovaj put… Nit’ je koja zakukala, nit’ nam se ide doma (još 
. Želja nam je ostat do kraja i igrati do samog kraja turnira! Vjerujemo u to! Možemo i hoćemoooo!!!
Budite i dalje uz nas i navijajte!!!
Veliki pozdrav od kaubojki!!! (Eto, dobile smo i mi svoje ime 
)!!!
(Hm, Canjuga u sombreru? 
, opaska urednika)