Magdalena Ećimović, dosadašnja vratarka Splita 2010., danas u Đurđevcu, gdje se nalazi na pripremama juniorske reprezentacije, potpisala je dvogodišnji ugovor s RK Podravkom s.d.d. kao igračica Podravke Vegete. Ugovor su potpisale ona i direktorica RK Podravka s.d.d. Božica Palčić.
Rođena je 24. srpnja 1998. u Splitu. Živi u Trogiru. Dosad. Nakon Europskog prvenstva juniorki (od 27. srpnja do 6. kolovoza) živjet će u Koprivnici.
Ova 182 centimetra visoka Dalmatinka rukometom se bavi od osnovne škole.
– Rukomet sam počela igrati od drugog razreda osnovne škole u Trogiru. Prva trenerica bila mi Laura Meri. U Trogiru sam bila do 1. razreda srednje škole, kada sam u sezoni 2011/2012. prešla u RK Split 2010, gdje sam bila do minule sezone.
I sada počinje u Podravki Vegeti.
Već je okusila međunarodni rukomet na pet europskih prvenstava.
– Kao kadetkinja bila sam na EP u Makedoniji i Sloveniji, a kao juniorka na EP u Makedoniji, Španjolskoj i Rusiji.
Za juniorke 1996-og godišta nastupala je i kao kadetkinja.
Radila je s više trenera.
– Radila sam s trenerom koji mi je i sada trener u reprezentciji, s Antom Burgerom, Tinom Pavićem i Nenadom Alfirevićem te Nenom Roguljom u Splitu 2010. Kao s vratarkom dosad su samnom radili Tino Pavić u Trogiru i Neno Rogulj u Splitu.
Izabrala je Podravku Vegetu kao novu sredinu.
– Moj izbor Podravke Vegete bio je zato što je ekipa prvak u našoj ligi, igraju u kupu, igraju utakmice u Europi. Znam da su treninzi kvalitetni, da je ekipa dobra. Nadam se dobrom radu i ulasku u Ligu prvakinja.
Poziv Podravke je potvrda njena dosadašnjeg rada.
-To je za mene bio veliki uspjeh i osvjedočenje da su se vidjeli moj rad i trud sve ovo vrijeme. Stvarno mi je bilo drago kada sam to čula.
Magdalena Ećimović završila je četvorogodišnju školu u Trogiru za hoteljersko-turističku tehničarku, a sada je upisala sportski menadžment u Čakovcu.
– Rukomet mi je među bitnijim stvarima u životu, htjela bih napredovati i mislim da ću sada u Podravki imati dosta prostora za napredak.
Tvrdi da za to ima strpljenja i upornosti.
– Da, sto posto!
Tekst i foto // Ivo Čičin-Mašansker
