Miranda Tatari, kapetanica reprezentacije Hrvatske i bivša (valjda i buduća) kapetanica Podravke Vegete, vratila se u rodni grad. To je bio razlog susreta s novinarima u klubu u četvrtak prije podne.
– Vijest više nije toliko ekskluzivna, ali svakako spada u top-vijesti. Presica je sazvana u povodu potpisa ugovora Mirande Tatari s domicilnim klubom. Potpisali smo ugovor na godinu dana s tendencijom za potpis na još godinu dana. Interes za povratkom bio je obostran, i Mirandin i naš – objasnila je direktorica Božica Palčić.
– Drago mi je da smo završili taj posao. Ima više razloga zašto sam radosna. Igrala sam s njom i bile smo cimerice – nastavila je Palčić – Dobro je da se vratila u klub, ona nam je važna na terenu, isto tako i u svlačionici i za neke druge stvari, ne samo svojim igračkom već i ljudskom kvalitetom. I navijačima i nama koji radimo u klubu i Upravi i svima koji žive ženski rukomet u Koprivnici drago je što se Miranda vratila. Potezom vraćanja Mirande napravili smo dobar posao za budućnost ovoga kluba.
MIRANDA: EMOCIJE SU IPAK NA STRANI OVOGA KLUBA I OVOGA GRADA
– Prvo što mi je palo na pamet: Bože, nakon ovog svega, nakon rezultat ove sezone, iznenadila sam se koliko je novinara došlo. Znači da postoji još uvijek interes, znači da nema toliko negativnosti prema ovom klubu, prema ovim ljudima, prema klubu kao instituciji, prema ljudima koji rade u klubu. Za mene je to pozitivni šok u samom startu – rekla je Miranda.
Razlog mog odlaska iz kluba je bio oprobati se u inozemstvu, što je za mene bilo jedno veliko i lijepo iskustvo. Odmah mogu reći da je velika razlika igrati za svoj klub, svoj grad, biti sa svojim ljudima ili igrati u inozemstvu. A što je preudilo o povratku? Cijele sam sezone bila u kontaktu i s direktoricom Božicom Palčić i s tajnicom Ljerkom Vresk i s igračicama i mogu vam reći da mi je bilo teško. Emocije su ipak na strani ovoga kluba i ovoga grada. U Rusiji sam profesionalno odradila svoj dio i klub i ljudi u klubu bili su prezadovoljni samnom. Štoviše, dugo smo odugovlačili s objavom mog povratka, jer su bili jako korektni i jednostavno nisu mogli shvatiti i prihvatiti moje ”ne”, moj povratak ovdje, činjenicu da ne ostajem tamo. Jedno vrijeme smo to držali u tajnosti da ne bi povrijedila neke ljude u klubu tamo.
Sada sam sretna što se vraćam ovdje. Prije svega mislim da ću ovdje biti sretnija i vjerujem u uspjeh kluba bez obzira na ovu sezonu i rezultate. Bila sam tužna kad sam neki dan došla u klub i kad sam pogledala i vidjela da nema dva pehara koji su tu bili godinama i kojima je tu mjesto. Ne bih se vratila da ne vjerujem u klub, da ne vjerujem u ove ljude ovdje, u trenera i u ekipu. Ja iskreno želim da se pehari vrate ovdje gdje im je mjesto.
”PODRAVKA JE TURBO PROFESIONALNI KLUB”
O angažmanu u Rusiji.
– Rezultatski nismo napravile veliki pomak u odnosu na prijašnje sezone. Osvojile smo peto mjesto ruske lige. Iskreno, došla sam tamo s velikim ambicijama, pravila se ekipa da se osvoji rusko prvenstvo i tokom sezone bila sam uvjerena da će to biti tako. Spletom okolnosti završile smo pete, ispale smo u polufinalu EHF kupa, doma smo dobile osam razlike, izgubile u Toljattiju s devet. Reći ću vam nešto kratko i jasno. Podravka je, ne znam koje bih sve riječi upotrijebila, turbo profesionalan klub. Prije svega po načinu funkcioniranja, po načinu treniranja, po odnosu igračica prema treninzima, itd. Puno sam se tamo trudila, trudile smo mi ”balkanke” (Jelena Erić, Marija Jovanović, Sanela Knezović, Marina Lambevska) da unaprijedimo, da dignemo rukomet na višu razinu i mogu reći da smo u tom uspjele. Bili su fascinirani kakve smo profesionalke, da dolazimo ranije i ostajemo duže na treningu, nije nam bio problem odraditi treći trening u dvorani, baviti se time, gledati snimke, proučavati suparničke igračice – to je njima bilo sve nešto novo. Dugo smo u rukometu i znate što je Rusija do nedavno bila. Bila sam iznenađena da je to ostalo na razini od prije pet-šest godina i da se nisu pomaknuli. To se pokušalo napraviti s trenerima u Zvezdi, ali, na žalost, nije uspjelo. No, to su njihove stvari. Ne mogu reći da mi je žao što sam bila tamo, zadovoljna sam, lijepo je iskustvo, ali sam isto tako uvidjela neke stvari. Tek kad igračica ode iz pravog kluba, koliko god bude nekakvih komentara, shvati da je zapravo tu bilo fantastično.
Da se kod mene radilo o financijama, o novcu, ne bih razmišljala o povratku, eto. Nesuporedive su ponude Podravke i ponude Astrakhanochke.
– Nije sve u novcu – pomogla je Božica Palčić.
– Da, razmišljam kako bih složila tu rečenicu. Stvarno nije sve u novcu. Gušt je igrati s emocijama, veći gušt je igrati pred domaćom publikom. Pred predivnim navijačima, u gradu koji živi za taj rukomet – rekla je Tatari prepuna emocija.
SVAKO JUTRO KAD SE PROBUDIMO BUDI SE U NAMA SPORTSKI INAT I ŽELJA DA TROFEJE VRATIMO U KOPRIVNICU
O gubljenju trofeja direktorica je imala ovakav stav:
– Gledam na to kao sportašica. Kao dugogodišnjoj igračici i sada kao direktorici nije mi lako što nismo osvojili ni kup, ni prvenstvo. Možda bih bila malo zadovoljnija da smo osvojili barem jedno od toga dvoga, jer smo to godinama osvajali i čovjek jednostavno navikne na to. Mislim da nikome nije lako, od svakog navijača u Koprivnici, pa do glavnog sponzora, Uprave, nas koji radimo u klubu, do glavnih aktera, a to su prije svega igračice i trener. Međutim, svakog jutra kad se probudimo budi se u nama sportski inat i želja da vratimo kup i prvenstvo natrag u Koprivnicu. A onda, nakon toga, to nam treba biti i cilj. Prije svega je motiv, definitivno. Kao klub trebamo se postaviti tako da nam to bude sportska ambicija, da to bude prioritet.
Uključila se i Miranda sa svojim razmišljanjima:
– Ha, realno: i ove godine je Podravka osvojila prvenstvo i kup. Izgleda vam smiješno, jel’da? To su cure koje su do jučer bile tu s nama, samo su obukle drugi dres. To je karakter, to je znanje, to je iskustvo, to je sve Podravka. Samo je Lokomotiva ove godine bila u situaciji da je očito imala više finacijskih sredstava i da ih je mogla povući k sebi.
Božica Palčić ne osuđuje takva nastojanja:
– Pa, dobro, samim tim je i ženski rukomet podignut na višu razinu, jer konačno je Podravka dobila dostojnog suparnika. I u svakom slučaju prvenstvo je ove godine bilo zanimljivo, jer i Podravka je izgubila s Trešnjevkom, Lokomotiva sa Sesvetama. Mislim da je to bit sporta, jer se na taj način mogu privući i gledatelji i sponzori i mislim da je to dobro za ženski rukomet.
Rukometni klub Podravka ima tradiciju, 20 puta smo osvojili prvenstvo i 19 puta kup. Definitivno smo jedan od najuspješnijih sportskih kolektiva u bogatoj hrvatskoj sportskoj povijesti. Nismo projekt koji traje od danas do sutra, u Europi imamo najviše sudjelovanja u Ligi prvakinja, 20 puta. Imamo svojeg sponzora, Podravku. Ti podaci dovoljno govore o klubu i kakva smo mi institucija. Nećemo se baviti drugima. Jednostavno želimo biti bolji nego što smo bili u protekloj sezoni. Meni osobno osnovni je cilj i motiv da vratimo kup i prvenstvo u Koprivnicu.
TATARI APELIRA NA ZAJEDNIŠTVO DA BUDEMO JAČI
Miranda je na kraju pozvala na zajedništvo.
– Iskoristila bih priliku da još jednom osobno zahvalim navijačima što su mi u mojoj posljednjoj utakmici prije odlaska u Rusiju priredili emotivni oproštaj. Pratila sam klub bez obzira koliko sam bila daleko. Mi se možemo pohvaliti s navijačkom skupinom kao ni jedan drugi klub u Hrvatskoj. Koristim priliku da ih pozovem da svi skupimo glave na hrpu, kao što radimo na terenu, da se ujedinimo i da u idućoj sezoni i da budemo jači u tom kontekstu da svi skupa dišemo k’o jedno i na terenu i da svi zajedno vratimo te ”kante”. Zajedno smo jači.