Na presici nakon dolaska iz Francuske trener Goran Mrđen i igračice Selena Milošević i Marijeta Vidak odgovarale su na pitanja novinara o načinu igre i dojmovima iz Orleansa.
Konstatirano je da je 17 golova premalo i za vanjske i igračice na ostalim položajima. Zašto je to bilo tako.
Marijeta Vidak dala je dijagnozu:
– Vjerujem da je Fleury bio iznenađen našom igrom kada smo doma s njim odigrali neriješeno. Imam dojam da su se sada jako dobro pripremile za našu vanjsku liniju, za naše akcije. Zato su nam u našem napadu zadavale dosta problema. Neke glavne akcije koje imamo nismo uspjeli realizirati onako kako smo trebali, što je dovelo do tehnički pogrešaka, a golmanica nam je obranila udarce.
Ali se pokazalo u drugom poluvremenu da se može.
– Da, pokazale smo da možemo – rekla je na to Selena Milošević – ali realizacija u prvom poluvremenu nije bila na našoj strani, puno smo promašile, imale tehničkih grešaka. U drugom poluvremenu, kad smo počele igrati polukontru i počele zabijati, onda je to ličilo na nešto i bilo je bolje.
U prvom poluvremenu osam minuta bez našega gola, a u drugom i Fleury pred kraj susreta bio je šest minuta bez gola?
Trener Goran Mrđen našao je razlog:
– Igrali smo dobro u obrani, loše u napadu. Sigurno je da se Fleury pripremio za nas. Njima je ta utakmica značila prolaz dalje. Sve su poduzeli, ali kako su sve poduzeli, jako htjeli, postoji i ona druga strana da kad nešto jako moraš nisi baš tako jako opušten. Koliko god su poveli 3:1, mi smo ih stigli na 6:5, a onda smo popustili, uz promašene zicere, sedmerce, došli u stuaciju da se Fleury opet odlijepio. Drugo poluvrijeme odigrali smo bolje u obrani, Kapitanović je povezala nekoliko obrana, pa nas je to diglo. Onda smo pogurali i mi njima u leđa, zabili nekoliko golova i onda su postali nesigurni. Činjenica da je i njihov trener na 5-6 razlike počeo malo miksati, jer u srijedu igraju svoju važnu domaću utakmicu s Metzom u gostima, a na bod su razlike. I njima je domaće prvenstvo prevažno. Kad se počne miksati teško je vraćanje, što se i dogodilo, pa ni Barbosa ni Niombla više nisu mogle, nisu bile na toj razini i na kraju je presudio zadnji sedmerac. Činjenica je da smo mi u 59. minutu ušli s minus jedan i da su oni imali prije odluku u rukama, jer su imali napad za dva razlike. A kad je Niombla pucala zadnji sedmerac, pola njihove klupe pokrilo je lice, nije htjelo gledati. Nije im bilo svejedno. Mi možemo biti zadovoljni s tim što smo ekipu koja stvarno ima visoki rejting u Europi i pojedinčano kao reprezentativke Francuske i Španjolske, doveli u situaciju da možemo dobiti. Izgubili smo u tijesnoj završnici i s te strane možemo biti zadovoljni.
Mrđen je govorio o lijepoj sportskoj atmosferi skoro punoj dvorani, lijepom navijanju s osjećajem kada treba pomoći ekipi. Tako se stvara zajedništvo koje nosi igračice.
– Smatram da moramo održati tu razinu obrane, jer dovesti Fleury u dvije utakmice na 20 i 19 golova, a one 39 zabijaju inače u jednoj, znači da je dobra obrana, a na mali broj golova u obje utakmice natjerali smo ih u drugom poluvremenu. To nam daje motiv da taj dio igre zadržimo, a napadački se moramo bitno popraviti. Činjenica je da smo nova ekipa, da vanjska linija igra prvi puta zajedno i kad dođe problem ulazimo u grešku. Imamo punom prostora u suradnji vanjskih igračica s linijskim. Prije svega mislim s kružnim napadačicama. S krilima to još donekle funkcionira.
Na kraju: u svakoj utakmici i od svakoga se uči. Prihvati li se to kao norma, onda bi u svakoj idućoj utakmici trebalo biti bolje. Ne treba baš parola ”sve u napad”, ali biti bolje u napadu, svakako.