Trener Podravke Vegete Goran Mrđen u novogodišnjem razgovoru za naš internetski portal iskreno je progovorio o onome što misli. Jasno je ukazao na put koji je ekipa izabrala pri formiranju u respektabilni kolektiv. Što je Podravka, uostalom, uvijek bila i bit će. Tokom polusezone ekipa i Mrđen izvlačili su pouke iz teških poraza, nisu zbog njih klonuli, već su te pouke koristili za saznanja gdje se nalaze u ovom trenutku i što treba popraviti.
I da odmah bude jasno: najvažniji cilj u drugom dijelu sezone je osvajanje prvenstva i kupa Hrvatske. Bez obzira na ”prijetnje” i apetite drugih klubova. Jer, potpuno nova i mlada ekipa koja je izrastala u šest utakmica Lige prvakinja, između ostalog i s dvije najbolje europske ekipe, ne može biti autsajder u Hrvatskoj.
ZBOG OBRANE SMO DIO LIGE PRVAKINJA DOBRO ODIGRALI
– A krenulo je sve od nule. Lista želja i stvarnost bili su drugačiji. Prihvatili ste situaciju stoički: što je tu je…
– Puno je turbulencija bilo u samom startu, od igračkog kadra do toga kako će i što će sve biti, ali ja iza ovog igračkog kadra stojim i to sam rekao i djevojkama u ekipi. Rekao sam im da ovdje nije ni jedna igračica za koju ja nisam htio da bude tu. Nitko mi nije nametnuo sastav, niti Uprava, niti bilo tko. Naravno da je svaka igračica došla uz saznanje Upravnog odbora, uz njegov i moj blagoslov, ali svaka je bila moj izbor. Ja u njih vjerujem i kako vrijeme ide imamo viziju i oblikujemo ono što bi htjeli i kako bi htjeli. Ali prvo smo morali doći do toga da utvrdimo što možemo i za što je svaka od tih igračica spremna. Ne možemo igrati na način za koji igračica nije spremna. Ne možemo sami sebe ubijati. Došli smo, dakle, u situaciju da znamo što bi htjeli i što mislimo da postojeći kadar može. Puno smo se bazirali na obranu i mislim da smo zahvaljujući tome dio Lige prvakinja dobro odigrali. A i one utakmice koje smo gubili s dosta razlike u principu smo gubili zbog našeg lošeg napada, dobivali smo golove iz kontre ili polukontre na nerealizirani napad. I tu je onda bila veća razlika nego što je bila na postavljenu obranu.
Utakmica s Larvikom u Koprivnici pokazala je kako smo dobro parirali dionicama u kojoj je naš napad bio bolji, a kad i nije bio dobar, nismo dozvolili Larviku kontru. Obrana, dakle. Na pozicijskom napadu oni nisu bili više tako dominantni. Dakle ipak se može i na taj način.
NIJE BILO PRITISKA, CILJ, KUP KUPOVA, POSTAVILI SMO SAMI U SVLAČIONICI
Uprava nije postavila zahtjev da se mora proći Liga prvakinja, međutim, kako ne bismo mi sami sebi postavili nekakav cilj?! A taj cilj bio je da prođemo i prošli smo. Precizno smo cilj sami postavili i prošli smo grupu i ušli u Kup kupova. Imali smo dobrih utakmica, imali smo odličnih utakmica, imali smo lošijih utakmica, imali smo loših dijelova utakmica.
Nekako mi je nakon svega lakše bilo kad sam gledao Svjetsko prvenstvo. Sve su to velike ekipe. Sedam razlike napravi Poljska Rumunjskoj u zadnjih 10 minuta i okrene utkmicu; Srbija je dva puta dostigla pet razlike Norveške; Poljska je vodila protiv Danske pet razlike na kraju prvog poluvremena, na kraju drugog je gubila pet, znači Danska je u manje od 20 minuta napravila Poljskoj 10 razlike. Moguće je, vodiš pet razlike, napraviš dvije greške, pogodiš stativu, one su već tu. Moguće je, dakle. Nama se to pokazalo u utakmici u Španjolskoj, gdje smo 50 minuta igrali odlično, ili dobro, ili onoliko koliko nam je taman trebalo da budemo dobri, vodimo, i u zadnjih 10 minuta izgubimo devet razlike. Puno o tome razgovaramo, puno to kroz trening provlačimo. Ne može se ni od novih igračica očekivati da će igrati odmah. Dovedite, figurativno rečeno, Maradonu i Messija u istu momčad i ne bi mogli odmah zajedno.
PROLAZ U KUP KUPOVA NOVI JE MOTIV
No, mislim da hoćemo, da idemo prema tome da imamo stabilnost igre i taktičku disciplinu. Taktička disciplina bitna je u situacijama kad igra stane, kad nema pozitivne euforije, kad se ide prema dolje, tada taktička disciplina treba držati razinu da bi se vratilo na dobro. Na tome dosta radimo i na tom planu ćemo se pomaknuti i zato mislim da nam ovaj prolaz u Kup kupova puno znači i cilj je i motiv da se za te utakmice spremamo.
– Treba reći da je tima podvučena crta pod prvi dio sezone…
– Da, ali nam je taj prolaz i novi motiv. Rezultatski sam zadovoljan, ali volio bih da je bilo još više dobrih utakmica. Puno smo se tražili, ali na početku smo rekli da tražimo najispravniji put, ali je on težak. To je da igramo s dobrima i boljima u ovom trenutku, jer oni kažnjavaju svaku grešku. To je teško u smislu psihe, lupaju te po glavi, stalno gubiš, međutim, vidi se svaka greška, svaka je greška kažnjena, ona je egzaktno pokazana i onda je možeš na treningu ispravljati. Možemo i igračice i ja reći: vidiš to ne valja.
PUBLIKA JE NAJUPEČATLJIVIJI DOGAĐAJ SEZONE
– Vi gledate to tehnički i racionalno, međutim gledajući emocionalno najupečatljivije je bilo da publika nije napustila klub ni kad se gubilo s velikom razlikom, iako se strahovalo da će stići kazna, prazne tribine.
– Ponovit ću, kad smo igrali 3. studenoga s Vardarom u Koprivnici, istodobno su na Gradskom stadionu igrali Slaven Belupo i Hajduk. Utakmice su bile jedna za drugom. Na Hajduku 3000, na rukometu 2000 gledatelja. U razmaku od sat vremena. Dakle, u nekih 4-5 sati u Koprivnici se na sportskim događajima okupilo oko 5000 ljudi. Time je bjelodano pokazano da smo sportski grad. Još nešto, svaki puta kad je u Koprivnici publika trebala ući u dvoranu bio je debeli pljusak. Ljudi ulaze u dvoranu mokri da je to bilo strašno, jer se ne smije s kišobranom. A oni su tu!
Pa ona utakmica s Larvikom pred punom dvoranom. Ostat će mi u uspomeni jedan detalj. Poveo je Larvik, a u 3. minuti Vesa (Milanović Litre) zabila je gol iz kontre, zakucala u rašlje. Delirij u tom trenutku, ta proslava tog gola bila je kao da je dat gol u 90. minuti za pobjedu u nogometu. I od tog trenutka je cijelih 60 minuta publika stajala iza nas, nosila nas i igračice su to i vidjele i pokazale da one hoće, a sad: ja hoću skočit’ osam metara, ali u ovom trenutku to ne mogu. Smatram da su koprivnička sportska javnost i publika prepoznali situaciju u kojoj smo u ovome trenutku i da stoje iza nas. Lijepa je to veza, ali i veliki podstrijek.
POD VELIKIM REZULTATOM PODRAZUMIJEVA SE HRVATSKO PRVENSTVO I KUP
Rekao sam igračicama, da ako ove godine napravimo veliki rezultat, a veliki rezultat je ako osvojimo kup i prvenstvo, svaka si je osigurala pet godina rukometnog angažmana, ovdje u Podravki ili negdje drugdje. Ako to napraviš, onda nešto vrijediš. Rekao sam, budite u tom smislu egoisti, recite: hoću, napravit ću nešto za sebe, a to sve skupa, ”egoizam” da bude u službi i sustavu kolektiva, da bude uklopljeno u skupnu taktičku disciplinu, da svatko zna svoju ulogu i onda ćemo napraviti puno. I onda kolektiv može biti veliki kolektiv. Ako pojedinac nema ambicija, ne može ni kolektiv biti velik. Nema u tome onda smisla. I stara poslovica kaže da je lanac jak koliko je jaka najslabija karika.
Neke igračice igraju više, neke manje. Nekad igračice imaju osjećaj ako igraju manje ili ne igraju da nisu bitne, ali mi moramo imati ekipu u kojoj igračica treba biti sretna i zadovoljna ulogom koju ima.
U PODRAVKI SU IZRASTALE I IZRASTAJU VELIKE IGRAČICE
– Dobro, to je svakako bitno za budućnost. A ona je već počela. Drugi dio sezone kreće jakim utakmicama Regionalne lige, pa Kupom kupova i nastavlja se hrvatskim prvenstvom i kupom.
– Da, u drugom dijelu sezone smo na četiri smo fronta. Kad se samo to kaže – nije malo. Prođe li se ovo kolo Kupa kupova iduća se igra za mjesec dana, a tada već traje prvenstvo i ispada sve dosta ”na gusto”. Imamo, međutim, solidan put utakmica do Rostova: Vardar, Danilovgrad, Budućnost, Lokomotiva, to je odlično.
O prvenstvu bih rekao da ove najave klubova da mi nismo više ti, da nas mogu ”otkinuti”, a posebice Lokomotiva. Njihov predsjednik je za novine izjavio da razmišljaju o Penezić za Ligu prvakinja. Znači: oni su već prvi. Dakle, ne ”ako uđemo”, već – za Ligu prvakinja. Hvala im, rade nam uslugu: naši motivi su stoga još veći. Mi smo pokazali da možemo biti jako nezgodni. Može, doduše, biti i ona druga krajnost. Svako zlo za neko dobro: mi smo u odnosu na Lokomotivu, nažalost, već doživjeli ružnih trenutaka, gdje smo se ”zbrajali”, i velikih poraza. Na njihovu sreću oni to nisu imali, ja im to ni ne želim, da ne bi pogrešno mislili. Ali tek poslije nekog nezgodnog poraza može se vidjeti kolika je to snaga ekipe. Tek poslije Vardara mogli smo to vidjeti.
Mi nismo ni sanjali da bi moglo biti tako, mi smo htjeli, mi smo sanjali možda bod. A kad nas je doma tako potuklo, tek tada smo vidjeli koji smo mi, i morali odgovoriti na pitanje možemo li se skupiti ili ne možemo i možemo li biti još bolji. Zato kažem da je svako zlo za neko dobro. Poslije tog poraza od Vardara i taj tjedan do Larvika shvatio sam da mi možemo puno. Jesmo, naravno, otvoreno porazgovarali s igračicama, bez zlih primisli, jer ja sam novinarima izjavio da preuzimam svu odgovornost: drugo je ako jedna ili dvije igračice ne igraju, ali ako sve nisu igrale, gdje sam ja onda u tome, ako cijela ekipa nije igrala? Taj tjedan i utakmica s Larvikom digli su nas ”iz mrtvih” sa saznanjem da možemo puno. Tu smo nekakvi zanat ispekli.
Lokomotiva ima kvalitetnu ekipu, iskusnu ekipu, ali, kako se kaže, prvo zec pa ražanj. No, njihovo je pravo i svatko ima pravo. Neće valjda reći, doveli smo igračice, pa – nećemo. I vidim prema izjavama da se kao klub dižu, mada s druge strane Podravka je još uvijek velika institucija europskog rukometa, jedini klub koji je nastupao 20 puta u Ligi prvakinja. I, uostalom, veliki rezultat srpske reprezentacije ostvarile su i dvije igračice koje su igrale (Damnjanović) i igraju (Živković) u Podravki. Kroz igranje u Podravki izgradile su se velike igračice (Penezić), bio trener Mato, Zdravko, Neven ili ja. Nije to samo do određenog trenera, već do kluba i njegovog sustava. Svaka čast treneru, ali klub, sustav, sve to okruženje dovodi do uspjeha. To je velika stvar, to su detalji s kojima mi možemo napraviti puno.
REGIONALNA, NAJJAČA LIGA U EUROPI, JELENA ŽIVKOVIĆ JE VRIJEDNA RUKOMETAŠICA I VELIKI POZITIVAC
– Regionalna liga okuplja praktički europsku rukometnu kremu: Krim, Budućnost, Vardar…
– Kad bi bilo malo više reda u odigravanju utakmica, možda bi i Regionalna liga imala veću težinu. Po ekipama ona je možda najjača liga u Europi. No, svima nama služila je dobro, pogotovo nama koji smo igrali Ligu prvakinja. Onima koji nisu igrali Ligu prvakinja bila je pauza, a mislim da to objektivno nije dobro kad se nema utakmica. Ja sam pobornik te lige.
– Spomenuli ste Jelenu Živković. Čini se cura na mjestu.
– Drago mi je što je uspjela. Ona je veliki pozitivac. Vrijedna je, trenira, ona zna što hoće. Dvije stvari u životu ne možemo odrediti, roditelje i mjesto rođenja. Na sve ostalo možemo jako utjecati. Možda nekad ne možemo riješiti neki veliki problem, ali možemo utjecati da bude manji. Ona je odabrala svoj put. Djevojka 91. godište promijenila je već dosta klubova. Možete reći da je to loše, možete reći i da je dobro. Otprilike: nisam igrala u FTC-u koliko sam mislila, otišla sam u Budućnost, a iz Budućnosti u Podravku – hoću ići gdje igram. I ima jednu crtu, koju je pokazala i na Svjetskom prvenstvu i ovdje, a to je da nema neki veliki respekt. Sjetimo se konferencije za novinare kada je bilo rečeno da su Larvik i Vardar neki drugi svijet. Mi svi tamo, samnom na čelu, kimnuli glavom, a na kraju konferencije Jelena je rekla da se ne slaže te da se može igrati i s njima. Na kraju je ispalo po njenom, jer kontra Larvika pokazali smo da se s njima ”može igrati”, kako to volimo reći. I ona i Trifunović i Milenković dobro su prihvaćene u ekipi. Što se tiče njene pozicije na desnom vanjskom, nama je to dobro. Cijeli svijet je na toj poziciji uvijek tanak s ljevorukim igračicama, a ona se tu dobro uklopila. Pozitivac, je dobra je i njoj je tu lijepo.
I ona i mnoge Podravkine cure na početku su karijere i željne uspjeha. One koje su se toga zasitile, ili žele više, s rejtingom bivše igračice Podravke potražile su njihovom znanju i talentu pripadajuću sredinu. Ima ih po Europi i Hrvatskoj.
Svima, nama i njima, puno sreće u novoj 2014. godini
Razgovarao Ivo Čičin-Mašansker