Na olimpijskom turniru u A grupi rukometne reprezentativke Hrvatske pobijedile su Angolu 23:28 (11:13), koja nije bezazleni suparnik (Rusija ju je pobijedila s tri razlike, 30:27), i tako praktički osigurale četvrtfinale. Sjajna Jelčić na golu (13+1 obrana), Zebić (9/5) i Penezić (5) u igri, uz napomenu da je Horvat dala 3 od 3, a i Jovetić je iskoristila ”upad” u prvih sedam, jer je Canjuga maknuo Gaće nakon tri promašaja u prvoj utakmici. No, trebat će mu i Gaće.
Ovo je turnir i igra se za dva boda, pa ocjene o dobroj ili lošoj igri padaju u vodu i deplasirane su. Važna su dva boda i ostanak u konkurenciji. Zazivanje Ježić je kontraproduktivno pokraj dvije živuće pivotkinje u Londonu, Milanović Litre i Šerić, a ne treba plakati ni za ostankom Arslanagić na tribini, jer su druge igračice spremnije i valjaju. Nije li Bašić ”bezobraznim” pogodtkom dvije sekunde prije kraja poluvremena pokazala da ima hrabrosti i sportske drskosti u tim djevojkama, u koje treba vjerovati i podržati ih. Baš kako to radi (na slici) Jelena Grubišić, iako nije ni stala na gol.
Isto tako u kolektivnom sportu gdje se u 60 minuta puca između 80 i 90 puta, ne treba izvlačiti i isticati nekakav nerezonski šut u tamo nekoj minuti, kao što se zamjera Tatari na utakmici s Brazilom. Tada je Hrvatska pucala 42 puta, Tatari je od četiri šuta zabila tri gola. Treba li zamjerati nekome što promaši u utakmici s Angolom, pada je Hrvatska pucala 41 puta?
Problem je u tome što se rukomet u medijima inače slabo prati, što se rijetko gleda, pa se onda promašeni zicer na utakmici skoro pa uspoređuje s nogometnom terminologijom, kad je jedan promašaj zicera nacionalna tragedija. Ne treba bježati od kritike, ali tražiti dlaku u meko kuhanom engleskom jajetu u ranojutarnjim utakmicama, kada se tek doručkuje, ne pomaže reprezentaciji. Ove nastupe treba slaviti: prvi puta Hrvatska kao država izborila je olimpijske igre u ženskom rukometu i to je činjenica, to je razlog za zadovoljstvo, to je razlog za ponos. Za mlađe ljude treba ponoviti geslo olimpijskih igara: Važno je sudjelovati. Poštivajući to geslo mogli bismo se izvući iz crnila i žutila u opisivanju sporta.
Cure, iz Koprivnice, vodećeg hrvatskog grada ženskog rukometa, grada koji je dao šest olimpijki za ovaj turnir, imate punu potporu. Veselimo se što ste tamo i na to smo ponosni (Miranda, pročitaj to curama i izborniku).
U srijedu se igra s Rusijom. Ništa nije nemoguće. I u B skupini događaju se ”čuda”. Francuska je pobijedila Norvešku 24:23, Koreja mete sve pred sobom, pobijedila je Španjolsku 31:27 i u 2. kolu Dansku 25:24 (Danska – Švedska 21:18).
2. KOLO OLIMPIJSKOG TURNIRA SKUPINA A
ANGOLA – HRVATSKA 23:28 (11:13)
LONDON – Dvorana Coper Box. Gledatelja: 3892. Suci: Mohamed Al-Nuaimi i Omar Almarzooqi Omar (Ujedinjeni arapski emirati). Delegat IHF-a B. Munk Jensen.
ANGOLA: Barbosa (3+0), Dirieto (5+0); Viegas, Morais 3, Almeida 1, Giualo 5(3), Fernandes 1, L. Kiala 1, Bernardo 2, Carlos 4, Barros 1, M. Kiala 5, Santos, Cazanga. IZBORNIK: Vivaldo Eduardo.
HRVATSKA: Grubišić (-), Jelčić (12+2); Tatari 3, Jovetić 4, Šerić, Gaće, Pušić-Koroljević, Horvat 3, Franić 2, Penezić 5, Lovrić, Zebić 9(5), Milanović Litre 1, Bašić 1. IZBORNIK: Vladimir Canjuga.
SEDMERCI: Angola 5(3), Hrvatska 5(5).
ISKLJUČENJA: Angola 6 minuta (Fernandes, Kiala, Cazanga), Hrvatska 4 minute (Šerić, Penezić).