Podravka je na današnji dan prije 25 godina osvojila naslov europskih prvakinja 1996. Bilo je to u sezoni 1995/1996. U finalu Lige prvaknija RK Podravka je pobijedila Hypo i upisala se na elitni popis europskih prvakinja. U toj istoj sezoni osvojen je i europski Superkup te naslov hrvatskih prvakinja i kupa. Vrijedi reći kako je to uvjerljivo bila najbolja sezona u rukometnoj povijesti RK Podravke, sezona koja je ujedno zapečatila grad Koprivnicu kao sinonim rukometne metropole.
Sastav Podravke: Valentina Cozma, Božica Gregurić, Samira Hasagić, Andreja Hrg, Dijana Ivandija, Kristina Jambrović, Tatjana Jukić, Ljerka Krajnović, Irina Maljko, Vlatka Mihoci, Renata Pavlačić, Snježana Petika, Željana Štević, Mariana Tîrca.
Tom vrijednom trofeju prethodili su eliminacijski ogledi u Kupu prvakinja gdje je Podravka iza sebe ostavila švicarski LC Brühl iz St. Gallena i grčki Gas Aanagennisi iz Artasa. U grupnoj fazi Lige prvakinja iza Podravke ostali su njemački TUS Walle iz Bremena, španjolska El Osito Eliana iz Valencije i norveški Baekkelagets iz Osla. U finalu u Beču Hypo je pobijedio 13:17, a u Koprivnici je bilo 25:20 za Podravku. Iste godine 21. rujna Podravka je osvojila Super kup koji se održavao u Koprivnici. U polufinalu pobijeđen je rumunjski Silcotub 31:22, a u finalu njemački TV Lützellinden iz Giessena 22:21.
Podravka je i dalje uvjerljivi europski rekorder po broju nastupa u Ligi prvakinja.
Sjećanja Josipa Šojata ”Poslije je na ulazu pisalo >>Dobro došli u grad europskih prvaka<<, ja ne znam ko je to skinul”
Karizmatičan i skroman trener Josip Šojat ovom je prilikom porazgovarao s nama, na toliko simpatičan način i s puno dosjetki koje su i dalje ostale dio njegove osobnosti. S dvije adrese, onom u Senju i onom u Španskom živi baš onako kako mu odgovara. Ponekad zaplovi s barkom, ali i dalje ne bježi od ljubavi prema rukometu kojem je dao puno u svojoj karijeri kao sportaš i kao trener.
Teško mi je uopće sjetit se kaj je bilo prije 25 godin. Sigurno znam da smo imali šesterostrukog prvaka pred nama i bila je to velika, možda i najveća zadaća. Kad sam gledao kazete, odmah u prvoj godini sam rekao da ćemo igrati finale, ali sam znao da smo mali kratki za golove.
U sljedećoj sezoni došla nam je Cozma i imali smo zaokruženu cjelinu i napravili smo baš ono što smo htjeli. Bil sam poznat ko trener da forsiram tu jaku, vrhunsku obranu i neke igračice smo postavili na pozicije koje nisu prije igrale poput Pavlačić i Mihoci i mislim da smo to sasvim dobro zaokružili.
Sjećam se da je čitav grad živil za te utakmice.
Poslije je na ulazu pisalo ”Dobro došli u grad europskih prvaka”, ja ne znam ko je to skinul.
Sjećam se pune dvorane i uzvika ”Ustanite Podravci” i orilo se ”Podravka, Podravka”.
U toj uzvratnoj utakmici tražilo se 25:20 i trebala je samo upornost i vjera, a ja sam vjeroval od prvog dana, ali najvažnije je da su cure vjerovale.
U toj čitavoj finti napravio se rezultat koji ne zaboravljamo i ne kažem ja da je neponovljiv, nikad ne reci nikad.
Te fešte, kad se zaružilo svi smo bili zajedno, ali kad se igralo i treniralo, svi smo bili fiksirani na jednu stvar, da dođeš na vrh Europe.
To je eksplodiralo, to se na kraju i dogodilo.
Volim i pratim rukomet i dalje i volim sve te moje igračice, neke vidim da i dalje djeluju u sportu i želim im puno uspjeha.
Čitav grad je stajal iza nas, glorifikacija je bila od uprave, sponzora do publike to se osetilo.
Imal sam ekipu u jednom klubu kakva je Podravka i sve je bilo pokriveno i naslov se jednostavno morao dogoditi. Imali smo iza sebe sponzore, podršku uprave, a o igračkom kadru mogu samo reći da je malo takvih igrača danas iako nikad ne reci nikad.
Daj Bože da se ponovi, završio je trener Josip Šojat i pozdravio sve one s kojima se dugo nije vidio te najavio da će jednom kad bude mogao ponovno doći u grad rukometa. Razgovor s ovim čovjekom, motivatorom definitivno je najljepša stvar koju smo mogli poželjeti za obilježavanje 25 godina od osvajanja Lige prvakinja.