(Iz Njemačke Ivo Čičin-Mašansker, 30. kolovoza 2005. Objavljeno na KCnetu)
WINTERBACH
S Podravkinog gostovanja u Njemačkoj javljamo se svaki čas iz drugog mjesta. Naime, nakon turnira u Schmelzu koprivničke rukometašice ostale su u Njemačkoj, ali ne u dosadašnjem mjestu boravka Münchweileru, odnosno Schmelzu, već nekoliko desetaka kilometara istočnije u gradiću St. Wendel-Winterbach u obiteljskom hotelu ”Hans” Toni Hansa, a do odlaska na turnir u Luxembourg trenirat će u obližnjoj dvorani u utorak i srijedu dva puta dnevno. Nalaze se blizu francuske i luxemburške granice, pa im neće biti težak transfer na iduće utakmice, tim više što putuju vlastitim autobusom.
Male muke su bile dok se otkrilo preko tavana, dvorišta i podruma gdje tko spava. Trener je Šojat smješten u podzemlje bez prozora, pa su radi mira u kući Budimir i Popović htjele mijenjati sobe u drugom dijelu hotela, pod izlikom da im muški ne bi hrkali, ali čenđanja nije bilo, pa glazba i dalje trešti iz soba rukometašica, a iz muških soba se i dalje čuje hrkanje. Vaš novinar dobio je sobu bez broja, tj. ima broj na ključu, ali nema na vratima. Pogađate, soba je broj 13, a taj se broj u svijetu uglavnom ne ističe. Frka je nastala kad je utvrđeno da je soba bez kupaonice, samo s lavaboom u sobi. Odlazak na šank-recepciju, poneka naučena njemačka riječ poput “šajze” pokrenula je simpatičnu konobaricu, koja je tvrdila da potpisnik ima vlastitu kupaonicu. I stvarno, druga vrata u hodniku i – gle kupaonice. Danke sehr! Kad ono u kupanici, nećete vjerovati: šest ručnika, računajući s onima iz sobe osam, dva lavaboa, bide, WC, kada s tušem i još jedan stojeći tuš posebno ograđen. Naravno, kad se to doznalo kriknule su Bračko i još neke, koje za tri sobe imaju dvije kupaonice, ali u drugom dijelu hotela. Fizioterapeut Savić i snimatelj Tkalec upozoreni su da spoje krevete kako su i bili (jer se valjda Savić odmaknuo radi Tkalčevog hrkanja) i da se ponašaju kao da su bračni drugovi, jer u tom hotelu ne vole da gosti razmještaju krevete. Televizori uglavnom rade, osim vozačima Mirku i Vladi, neki imaju daljinski, novinaru je pripao mali telkač za atletski trening: mora svaki čas skakati iz kreveta i mijenjati kanale ručno. Ali je zato francuski krevet širi nego duži, legneš na zapadnoj strani, probudiš se na južnoj. Struje ima, jedino što je to već treći turnir na kojem novinar nema internet, dakle i e-mail vezu. U Wittlichu se jednostavno nije dalo spojiti, u Münchweiler su smislili neke nove utikače za telefon, sličeno onima na Malti, a u Winterbachu novinar u sobi nema telefona. Ima ih zato u ženskim, ali kako i kada doći kod njih i poslati e-mail? Mobitelom traje dugo i užasno je skupo, a nitko ne plaća. Ponedjeljak je iskorišten i za šoping u Neunkirchenu, 20 km od Winterbacha. Šojat je predložio da cure naprave modnu reviju s onim što se kupilo. Novinar će išetati s raznobojnim izolirbandima i džepnom baterijom i Springfield XXL 6 jaknom, jer je u kratkim rukavima bilo tako zima, a i kišica je špricala, da se moralo nešto odjenuti.
Još jedna zaostala priča iz Münchweilera. U subotu nakon turnira navečer u nedovršenom potkrovlju hotela u starom dvorcu cure i vodstvo poslužile su tortu novinaru za hm-hm rođendan i zapjevale ono “Happy b”. Međutim, staru generaciju ništa ne može iznenaditi, jer su iz novinarske torbe, u diskontu kupljene, niknule četiri boce pinota, dva bordeauxa, jedan chianti i jedan beaujolais, a našlo se i nešto za narezat’, a iz putne autobusne rezerve su domaćice pronašle špeka, s tim što je Zečević, osim što je pomoćnica Šojatu, i prvoklasni i prvi rezač špeka u ekipi. Radi to na tanko, jer tvrdi da se tako radi i u njenom selu, čini nam se Kozarevcu. Direktor Domović spremno je uzvratio darom: whisky (samo 35 % alkohola) Southern Comfort, Južnjačka utjeha, rodom iz Lousvillea Kentacky. Djevojke su smjele popiti po pola čaše crnog vina. Ostatke torte mjerkao je do dugo u noć snimatelj Kruno Tkalec. Bilo je pokušaja drugi dan s čestitanjem imendana, ali to ne slavimo.
U ČETVRTAK NAJPRIJE U LUXEMBOURG, A NAVEČER U FRANCUSKU S METZOM
Ponedjeljak je nakon turnira, bio slobodan dan, s poslijepodnevnim odmorom i šetnjom. S iskrenom tugom i nevjericom primljena je vijest o smrti novinara Branka Kanižaja, u čijim su sportskim emisijama i koprivničke rukometašice nebrojeno puta nastupale. Za četvrtak ujutro predviđen je odlazak u državu Luxembourg sa smještajem u mjestu Foetz, desetak kilometara od gradova Bascharagea i Shouweilera, u kojima se, tradicionalno, igra (5.) Turnir prvakinja (po luxemburški 5. Editioun vum Tournoi des Champions). Prošle godine Podravka Vegeta je bila druga, jer je Györ pobijedio na sedmerce. U četvrtak poslije podne u Foetz (10 km od francuske granice) po Podravku dolaze predstavnici Metza i koprivničke rukometašice otići će u jedno mjesto u Francuskoj na ogled s Metzom. Htjeli smo doznati ime mjesta, ali se izgubila karta gdje je to mjesto zaokruženo.
Direktor Podravke Vegete Marijan Domović, koji svako jutro trči s vozačem Mirkom oko 4000 metara po njemačkim uzbrdicama i nizbrdicama pa su nakon Tatari, Vresk, Hodak i ostalima u najboljoj kondiciji, obavijestio je da je u Schmelzu dobio službeni poziv od direktora turnira da se Podravka Vegeta nakon pet godina ponovno pojavi na najbolje organiziranom europskom turniru u njemačkom Bad Urachu iduće godine. Opet veliko priznanje Podravki, jer ove godine odlazi još na turnir viceprvaka Europe Krima u visoko društvo s Kometalom i Budućnošću. No, morat će se usaglasiti termini, jer Podravka iduće godine slavi 50 godina postojanja, pa će se krajem kolovoza ili početkom rujan, baš u vrijeme mnogih europskih turnira, u tu čast organizirati međunarodni turnir koji će postati od iduće godine tradicionalan, a sudjelovat će jaki europski sastavi (naknadna napomena: nije se išlo u Bad Urach). Podravka Vegeta već je pet dana na putu, a još nije planula ni jedna iskra. No, još ima sedam dana vremena.
{vsig}reportaze/2011-01/{/vsig}
{vsig_c}0|110418-R1-Schmelz-Iz-Balona.jpg|Schmelz snimljen iz balona{/vsig_c}
{vsig_c}0|110418-R1-Schmelz-Vijecnica.jpg|Stara vijećnica u Schmelzu{/vsig_c}