Trener Podravke Vegete prof. Neven Hrupec u drugoj godini ponovnog vođenja hrvatskih prvakinja ima u rukama stabilnu ekipu, punu potporu Uprave i direktorice, a pred sobom ima nekoliko zadataka: osvajanje hrvatskog prvenstva i kupa te pokušaj da izbori nastavak natjecanja u Europi i u siječnju. To bi značilo drugi krug Lige prvakinja ili Kup kupova. Oba rezultata jednako vrijede u klupskim procjenama, a ako bude boljih ekipa, treba im priznati, stisnuti ruku i za RK Podravku to neće biti tragedija. Ionako je klub u konsolidiranju i stvaranju, a to su velike stvari za budućnost.
Neven Hrupec rođen je u Koprivnici 1974. godine. Rukomet je počeo trenirati u petom razredu osnovne škole, a prvi trener bio mu je Miroslav Stoiljković (danas trener u RK Koprivnica). Hrupec je kasnije kao mladi igrač došao u prvu ekipu RK Partizana (trener Zlatko Blažeković Blek).
IZ RUKOMETA U NOGOMET I OBRATNO
– U osnovnoj školi na školska natjecanja vodio nas je Dieter Benotić Didi. Prvenstvo u rukometu nažalost prekinulo se 1991. godine (sjećam se da smo trebali putovati na utakmicu u Daruvar), a većina mojih starijih suigrača je mobilizirano (Nino Sabolić, Goran Vrbošić…). Treninga više nije bilo, a o tome bi puno više mogao ispričati Blek! Odmah su me prijatelji nagovorili da dođem u nogomet na trening u NK Tehniku i s Leom Samaržijom otišao sam igrati nogomet do početka fakulteta 1993/1994. – opisuje na naše pitanje svoj rukometni i sportski početak Neven Hrupec.
Hrupec je 1999. godine diplomirao na današnjem Kineziološkom fakultetu i stekao zvanje profesora fizičke kulture (usmjerenje rukomet). Za vrijeme studija aktivno je sudio rukometne utakmice u paru s Leom Samaržijom (tadašnja 1. B liga).
– Time smo popunjavali skromni studentski proračun (istodobno sa starijim bratom u Zagrebu, koji je studirao fiziku na PMF-u, a danas je on docent atomske fizike i radi na institutu Ruđer Bošković u Zagrebu). Odmah nakon završetka fakulteta (još kao apsolvent) zaposlio sam se na Obrtničkoj školi kao profesor TZK i počeo raditi u školi rukometa RK Podravke (1997. godine). Profesor Ivan Pal pozvao me 2000. godine da mu budem pomoćni trener u prvoj ekipi, Podravki Vegeti, i s njim sam osvojio dva prvenstva i dva kupa i igrali smo finale kupa EHF-a (tada sam najviše naučio o trenerskom poslu). Nakon toga sam 2002. ostao pomoćni trener Jiřiju Zerzanu (s kojim se i danas čujem i posjećujem) i nakon njegove smjene u veljači 2003. godine ostao sam prvi trener, igrao Ligu prvakinja (Valencija, Kometal, Lada Toljatti i Podravka) i osvojio prvenstvo i kup (imao sam 28 godina). Iduće sezone ispali smo u kvalifikacijama za Ligu prvakinja od danskog Ikasta i prvi puta sam smijenjen s pozicije prvog trenera.
Hrupec je tada otišao u omladinski pogon, gdje je proveo osam godina (županijska liga, 3. liga, 2. liga, mlađa kadetska i kadetska liga za žene). U međuvremenu je postao izbornik mlađe kadetske reprezentacije Hrvatske s kojom je prošao dva Europska prvenstva (Srbija i Švedska) i 2009. osvojio zlato na Mediteranskim igrama Italiji. U tom naraštaju prepoznaju se i Podravkina prezimena: Kapitanović, Jukić, Peti, Vukojević, Čović, Dragišić, Vidak, Beljo…).
DOLAZAK U TEŠKOM TRENUTKU: DUGOVI, KONSOLIDACIJA, NEDOSTATAK IGRAČICA…
– Niste došli u najsretnije vrijeme za koprivnički ženski rukomet. Klub se tek počeo konsolidirati nakon saznanja o velikim dugovima, a otplate još uvijek traju, proračun je skromniji nego ranije, a razmišljalo se i o potpunoj amaterizaciji. Osim toga naslijedili ste respektabilna trenerska imena (ranije Šojat, potom Zovko). No, ambicija vam ne nedostaje. Kad ste ranije odlazili s trenerskog mjesta u Podravki izjavili ste da ćete jednoga dana s nekim klubom biti prvak Europe. Jasno je da uz ove uvjete to neće biti odmah i sada, ali ”polako se ježi jež”. Ponudite ocjenu prva ekipe, Podravke Vegete, u proteklih godinu dana.
– Bilo je puno problema kad sam preuzeo ekipu (ostale su samo četiri igračice s potpisanim ugovorima, Žderić, Jelčić, Tatari i Pasičnik) veliki dugovi i odlazak tada najbolje igračice Penezić, ali smo ipak uspjeli sastaviti ekipu i ispuniti zahtjeve Uprave o osvajanju prvenstva i kupa, igrali smo dobre utakmice u Ligi prvakinja i ušli u finale Regionalne lige. Da, rekao sam da ću osvojiti Ligu prvakinja jednog dana, a nadam se da će to biti sa svojom Podravkom.
– Ulazak u ovu sezonu obilježilo je sažimanje stručnog stožera s jasnim zadacima i odgovornostima za svakog, ali i sređivanje stručnog rada u školama, što znači u drugoj ekipi Podravka Lino, trećoj Podravki 3 i u radu s najmlađim kategorijama djevojčica (Podravka Lino i Podravka 3 prvakinje su u 2. i 3. ligi. Što bi trebalo učiniti, ili što se čini, da škole budu proizvodnja kvalitetnih igračica za prvu ekipu?
PODRAVKA STVARA, OSAM JE IGRAČICA 1. EKIPE IZ VLASTITA POGONA, A JEDAN BROJ NJIH IGRA I U DRUGIM KLUBOVIMA
– Školu rukometa treba shvatiti kao veliku zadaću, jer o njoj ovisi budućnost ovog kluba. Osim toga treba omogućiti svim djevojčicama da se bave rukometom barem na početnoj razini, što znači da treba omasoviti rad s najmlađima. Zablude šire oni koji klubu ne žele dobro! Podravka je konstantno vrh u svim mlađim kategorijama natjecanja, a da se ne radi dobro, ili da se ne stvara, onda to ne bi bilo moguće. Danas u prvoj ekipi igraju igračice koje su prošle školu u omladinskom pogonu (Tatari, Žderić, Kapitanović, Pongrac, Čović, Vidak, Dragišić, Šenvald…). Puno ih je otišlo igrati za druge klubove prve lige (Peti, Vukojević, Jukić…), pa onda nije istina da Podravka ne stvara. Da se može uvijek bolje, može se, i zato treba školu reorganizirati, inovirati, pratiti trendove u Europi i raditi na tome da se ne zaostaje za najboljim školama te da se dobije krajnji proizvod, a to je igračica za prvu ekipu Podravke. Goran Rihtarić je mladi trener, ali jako ambiciozan, i želim mu da zajedno sa svim trenerima u pogonu uspiju u ciljevima koje su si postavili, a pomoć imaju uvijek kad im bude potrebna.
O DVA BOJANA IZ SJENE
– Pojačan je rad s prvom ekipom. Uvođenje u sastav stručnog stožera trenera za fizičku pripremu očito je donijelo rezultate. Osim savjesnosti i ozbiljnosti u radu, prof. Bojan Golub donio je sigurnost kad su ozljede u pitanju: ni jedne ozbiljnije već više od godinu dana?
– Bojan je po meni jedan od najvećih mladih stručnjaka u domeni fizičke pripreme! On danas može raditi u bilo kojem europskom klubu, a nadam se da će još dugo biti vezan za RK Podravku, iako su za njega mnogi pokazali veliki interes. Teniski trener španjolac Ricardo Rici (prvo mjesto na WTA sa Jelenom Janković) rekao mi je da ako Bojan ode izvan granica Hrvatske više ga neće pustiti nazad. To je pametnome dosta…
– Možda se čini marginalnim kad se kod predstavljanja diže i fizioterapeut Bojan Savić kao član stručnog stožera. Međutim, takva osoba, a osobito osoba poput Bojana Savića, zapravo drži zdravlje ekipe u normali, a naš ”vrač” čudesno zna riješiti probleme u roku jednog dana, odnosno noći. Uz to vam asistira kod treninga i zagrijevanja, primijetili smo. On je istinski član stručnog štaba, vrhunski je stručnjak: ne bojite li se da vam ga netko ”ne ukrade”?
– Bojim!!! Savić je stvarno” vrač” i klub bi puno izgubio da on nije tu, ali zato treba napraviti sve da takvi ljudi budu u klubu zadovoljni i sretni te da ni ne pomišljaju o promjeni sredine. Svatko je danas zamjenjiv i to je normalno, ali Savić je od neprocjenjive vrijednosti za klub i cure, a znam i da voli klub i proživljava emotivno svaki trening, utakmicu i svaku i najmanju ozljedu koju uvijek uspješno i brzo sanira.
IMAMO VELIKE IZGLEDE DA USPIJEMO, MOŽDA I PRIJE NEGO NEKI MISLE
– Jasno je da za ovu sezonu nisu mogle biti ispunjene sve vaše želje. Drugi imaju više novca i ne kuka Podravka da joj je teško, nego čvrsto stoji na zemlji i ne ulazi u aranžmane koje financijski ne može izdržati. Hrvatske rukometašice koje igraju u inozemstvu zapravo mogu od klubova u okruženju dobiti skoro koliko hoće i one ostaju i dalje nedostupne za najbolji hrvatski klub. Ali ciljano ste tražili pojačanja i dobili ste ih. Lidija Horvat i Sanja Damnjanović ”dobro nose” Podravkin dres u ovih mjesec i nešto dana?
– Pustili smo 11 igračica, a doveli samo dvije! Pokrili smo se koliko smo mogli i koliko nam dozvoljava naš sadašnji proračun pritisnut kreditom koji vraćamo nakon plaćenog poreza državi, jer neki nisu gledali dalje od svog nosa i vlastitog interesa. Da ne vraćamo kredit iz vlastitih sredstava, mogli smo ove sezone u svojim redovima imati još dvije tri vrhunske igračice i već sad biti konkurenti za sam vrh Europe. Ali znamo što hoćemo i ako ćemo poštivati ciljeve koje smo si zadali na početku našeg mandata (u svom prvom intervju za Sportske novosti rekao sam da ćemo za četiri godine biti ponovo vrh Europe) onda imamo velike izglede da uspijemo – možda i prije nego neki misle. Direktorica Božica Palčić radi jako dobro svoj posao… Klub ima još puno posla da bude ponovo vrhunski u svim segmentima, ne samo financijskim, ali ona je sposobna i uspjeti će… iako joj treba još veća podrška. Sanja i Lidija prave su osobe i igračice i nadam se da će biti svakim danom sve bolje. Pokazale su već da su prava pojačanja, a nadam se da su i one sretne odabirom nove sredine.
– Sigurno je da pripremno razdoblje ohrabruje, iako i sami znate da je bilo oscilacija na svim osvojenim turnirima. Ali su osvojeni! Također, primijetili smo jednu karakteristiku, koja se pokazuje bitnim napretkom u igru, a to je neodustajanje od igre i pobjede. Nema pada u ”bed” ako suparnik vodi i s većom razlikom. Usuđujemo se ustvrditi da tome pridonosi novopostavljena sedmorka, u kojoj volja i želja ide od Pušć-Koroljević, preko Milanović Litre, osobito Damnjanović i Tatari, zatim Horvat s dodatkom ove sezone aktivnije Petković, Kožnjak, Havić, pa do Gaće, koja uz malu doradu forme nema premca na desnom krilu i malo šire od Hrvatske. Nismo zaboravili ni djevojke iz škole, ali njihovo vrijeme tek dolazi. Kakva je vaša ocjena prve sedmorke koju ste postavili? I tko je prva vratarka?
– Najvažnije da sve djevojke budu spremne i zdrave, da između njih postoji konkurencija, ali i međusobna podrška, suradnja i uvažavanje. Pozitivna i emocijama nabijena atmosfera može od dobre napraviti vrhunsku ekipu, koja će ostaviti srce na parketu i nikome neće unaprijed dati bodove. Zasad je to tako i stvarno smo se veselili svakoj pobjedi na turnirima i stvorili smo jedan pobjednički mentalitet koji sigurno neće narušiti poraz ili dva koji su sastavni dio sporta. Sedmorka je odlična, ali bez zamjena i njihovog doprinosa nećemo uspijeti. A vratarke? Nek’ se kume (Jelči i Marta) bore, a branit će ona koja će biti u boljoj formi, ali će sigurno i mala Kapitanović dobiti prilike.
HRVATSKI ŽENSKI RUKOMET ŽIVOTARI, JER NEDOSTAJE NOVAC
– Počinje prvenstvo. Podravka Vegeta branitelj je naslova. Puno će se utakmica zbog Lige prvakinja igrati tokom tjedna. Ritam će biti naporan. Kako ćete podijeliti na ekipu teret svih natjecanja?
– Ima nas dovoljno i nadam se da će se sve igracice naigrati i dati svoj doprinos zajedničkom uspjehu!
– Hrvatski ženski rukomet čini se životari. Ma ne čini se: nažalost je tako. Živi na entuzijazmu. Nema velikih planova, velikih zahvata, ni želja za stvaranje jakih klubova u našim rukometnim centrima Zagrebu, Splitu, Rijeci, Osijeku. Klubovi su na amaterskoj razini. Gdje nestaju djeca, jer neke regije su ”proizvođači” perspektivnih kadetkinja, juniorki, a onda…?
– Nedostaje novac i to je osnovni problem. Nakon završetka srednje škole ili se ide u ozbiljan rukomet, ili se cure odluče na fakultet. Može se i oboje, ali ne može se zanemariti školu, a u klubu ne dobivati ni kune, već se sve radi iz entuzijazma i ljubavi. Ali treba biti optimista i raditi, pa će se sve jednog dana vratiti.
TREBA SE BAVITI SOBOM, A NE RUŠITI NEKOG DRUGOG
– Veliki je jaz između našeg i europskog klupskog ženskog rukometa. Rejting nam pada, nema rezultata koji bi podigli vrijednost hrvatskog rukometa. Time, jasno, i interes za taj sport. Podravka je tu dosta usamljena, klubovi otkazuju sudjelovanje u europskim natjecanjima. Može li Podravka sama na svojim leđima nositi rejting hrvatskog klupskog rukometa i hoće li ova sezona možda donijeti korak više, a to bi bio ulazak Podravke Vegete u drugi krug Lige prvakinja ili sudjelovanja u Kupu kupova?
– Sigurno da bi nam bilo puno lakše kada bi i drugi malo jače sudjelovali ali… Ili kad bi se malo više bavili sobom, a ne rušenjem nekog drugog. Što znači dovesti igračicu, a onda joj ne možeš ništa ispoštivati, ili izboriti Europu a onda ne igrati… Sportsku ambiciju razumijem, ali neke druge stvari ne… Konstantno bavljenje tuđim problemima neće nam nikako pomoći, već mislim da svi trebamo zajedno raditi na dobrobiti hrvatskog ženskog rukometa. Nadam se da ćemo uspjeti ostati u Europi na proljeće i kad se okrenem godinu dana unazad i sjetim se da su bile ideje o gašenju kluba s višemiljunskim dugom, onda bi to bio pravi podvig za sve koji su se prihvatili kluba u takvom stanju.
– Rukometni klub Podravka je složeni mehanizam, ali iz vana djeluje da se se sve odvija u nekom redu, bez velikih stresova. Svatko zna svoj posao. Jeste li zadovoljni Upravnim odborom, kancelarijom i suradnicima i na koji način ostvarujete suradnju? I, konačno, gdje su ti ljubitelji rukometa? Zašto ne dolaze na tribine u gimnazijsku dvoranu, a ulaz je besplatan?
– Zadovoljan sam i svi još možemo sigurno više i bolje a nadam se da će dobri rezultati biti taj uteg na vagi koji će dodatno prevagnuti i dodatno mobilizirati ljude u klubu i oko kluba, a pogotovo publiku koja nam je stvarno potrebna. Ove cure su to sigurno zaslužile i svojim radom i odnosom i rezultatima. Sad im jedna prava istinska podrška gledatelja može biti pravi vjetar u leđa, pa onda možemo očekivati i dobre rezultate.
IZBORNIK VLADIMIR CANJUGA I DRUGI IZBORNICI IMAJU PUNU POTPORU RK PODRAVKE
– Podravka Vegeta daje puno igračica za reprezentaciju. A Podravka općenito i dosta mladih igračica u juniorsku i kadetsku reprezentaciju. Kako ocjenjujete dosadašnje nastupe, usudimo se reći, i uspjehe svih reprezentacija, a također i što očekujete od nastupa A reprezentacije na Svjetskom prvenstvu u Brazilu, zbog kojeg se sva natjecanja u Hrvatskoj prekidaju već polovicom studenoga?
– Svaki rezultat mlađih selekcija treba pohvaliti i podržati, a ne biti odmah kritičar i smjenjivati izbornike. Ako smo se odlučili za njih onda im mi u klubovima trebamo biti potpora i dati im mogućnost kontinuiteta rada. A reprezentaciji od sveg srca želim plasman među osam, koji bi nam omogućio odlazak na Olimpijske igre. To bi bio veliki uspjeh i nadam se prekretnica u ženskom rukometu.
– Na koji način ostvarujete suradnju s reprezentacijama, odnosno izbornicima reprezentacija? Ima li posebnih zahtjeva za pripremu rukometašica? Podravka ima kolektivni duh, on je izgrađen na mnogim zajedničkim akcijama, i taj duh sigurno prenosi u reprezentaciju i pomaže izborniku u tom vrlo bitnom dijelu priprema i nastupa. Ovo pitanje stoga, što Podravka, osim Snježane Petike, kao pomoćnice u kadetskoj reprezentaciji, nema ni jednog jedinog člana bilo kojeg stručnog stožera. Uostalom, Koprivnica nema nikog ni u vrhu hrvatskog rukometa.
– To sigurno nije normalno, ali je pitanje pogrešno adresirano. Odgovorni vjerojatno imaju odgovor i razloge za takve odluke. Što se tiče mog odnosa s izbornikom gospodinom Vladimirom Canjugom, mislim da je s moje strane vrlo korektan, a to dokazuje prošlotjedni zajednički ručak u Koprivnici, kojim sam ga počastio, i mogu reći da mi je bilo vrlo ugodno. Izbornik ima moju veliku potporu i želim mu puno uspjeha, i ne pada mi na pamet miješati mu se u odluke ili posao. Njegovu prošlogodišnju izjavu na tribinama, o mijenjanju trenera s jednim njegovim telefonskim pozivom, smatram nepotrebnim gafom koji mu sigurno nije trebao, ali ljudski je oprostiti. Nadam se da danas više ne razmišlja na taj način i da dobar rad cura u Podravki puno znači i za daljnje uspjehe reprezentacije kojima se svi skupa izuzetno radujemo.
– U tome smo suglasni, izbornik Canjuga ima punu potporu RK Podravke i rado je viđen gost i na koprivničkim tribinama i na tribinama turnira (Metković) kada igra Podravka Vegeta. No, idemo dalje. Ako smo u uvodu naveli dosadašnje vaše angažiranje u rukometu, nije na odmet pitati i kakve vas ambicije vode u daljnjem radu? Samo nemojte onu priču o trenerima i spremnim koferima, jer to je nogometni specijalitet. Uglavnom, kako i gdje se vidite u budućnosti?
U BUDUĆNOSTI HRUPEC SE ŽELI OPROBATI IZVAN HRVATSKE, ALI OBITELJ JE NA PRVOM MJESTU
– Pošteno rečeno, volio bi biti dio ovog projekta dok god ne uspijemo ostvariti sve što smo si zacrtali i nadam se da hoću! Radim kao da ću ostati ovdje cijeli život, a želja mi je kad jednog dana odem, da odem na lijep način, a iza mene da ostane konsolidiran klub, zdravih odnosa, selekcionirane ekipe i poželjan za svakog trenera da dođe i nastavi raditi. Ono što čovjek ostavi za sobom puno govori o njemu! U budućnosti mi je želja otići raditi izvan granica Hrvatske i nadam se da ću uspjeti. Zasad me zanima samo i isključivo Podravka.
– Što smo ono zaboravili pitati ili obuhvatiti? Recite slobodno!
– Moram se zahvaliti gospodinu Ljubiću i svim drugim ljudima iz moje Obrtničke škole na pomoći i razumijevanju. A najvažniju stvar sam ostavio za kraj: ništa ne bi bilo bez moje supruge Ani koja mi je najveća potpora i koja brine o naše troje djece (Fran, Lea i Ivano) za vrijeme mog dugotrajnog izbivanja od kuće. Obitelj mi je najveća ljubav i motiv, a nakon toga dolazi rukomet, kojeg živim 24 sata dnevno i stvarno volim taj stresni trenerski posao.
Ne znaamo jeste li primijetili po ”godinama službe” da je trener Hrupec zapravo klupski proizvod! Ako smo vam malo približili trenera kao čovjeka i stručnjaka, zadovoljni smo. Ako će i to biti jedan od razloga vašeg dolaska na tribine gimnazijske sportske dvorane, onda smo i više nego zadovoljni. A ako se na tim tribinama još i ”probudite” da vas ne nadglasa 15 Krimovaca, onda smo prezadovoljni.
Razgovarao Ivo Čičin-Mašansker