RAZGOVARAO // Ivo Čičin-Mašansker
Nije kraj sezone, ona traje do 30. lipnja, za mlađe kadetkinje i juniorke, koje će nastupiti na svjetskim prvenstvima u srpnju, to će biti do 31. srpnja, ali klupska natjecanja su završila, možda još u lipnju ”kapne” koja prijateljska utakmica. Zato smo u klubu dogovorili termine za razgovore i presice. Presica će biti vjerojatno već idući tjedan, a za razgovore prvi je na redu trener Podravke Vegete Goran Mrđen, koji je podnio detaljan raport o prvenstvu i Kupu, Europi i igračkoj situaciji. Danas objavljujemo prvi dio razgovora, o prvenstvu i Hrvatskome kupu.
– Sa zadovoljstvom možemo utvrditi da su postavljeni ciljevi ispunjeni. Do toga nije bilo lako doći, niti je put bio ravan, a cesta je bila kvrgava. Kako ocjenjujete postignuto?
– Ako gledam na ono što je postavljeno prije početka prvenstva 23. srpnja, kada smo se prvi puta okupili, od Nadzornog odbora, kojeg je predstavljala predsjednica, onda smo ispunili ono što se od nas očekivalo, što je značilo osvojiti domaće prvenstvo i Kup, a u Europi, kako se to kaže, što se dalje može, odnosno da prezentacija u Europi bude na kvalitetnoj razini.
S LOKOMOTIVOM U PRVENSTVU DOGODIO NAM SE LOŠ DAN, NIJE NAM BILO SVEJEDNO
Što se tiče Kupa i prvenstva osvojili smo jedno i drugo. U prvenstvu od 26 imamo 24 pobjede i dva poraza. Bit ću slobodan, pa ću reći: jedan bitan, jedan nebitan. Mislim, kada Podravka izgubi bilo nešto u Prvoj ligi, bilo kakvu utakmicu, to nikad nije dobro. Pa čak i kad odigramo lošiju utakmicu, a svejedno pobijedimo, a kamoli kad izgubimo. Međutim, onaj poraz od Lokomotive u Zagrebu, koji je bio u jeku igranja šest tjedana u Ligi prvakinja, kada smo igrali 12-13 utakmica nedjelja-srijeda, kada nismo imali bukvalno ni jedan slobodan dan, plus putovanja, uzdrmao nas je. Dogodio nam se taj loš dan. Dobili smo 16, zabili 15 golova. Ako smo dobili samo 16 golova motiv je znači bio u redu, jer da nije bio takav dobili bi 30 golova. Napadački smo stvarno bili van utakmice, ispromašivali smo se i zicera i sedmeraca i kontri i izgubili 16:15. Da nije bilo tog poraza, pobjeda bi nas već tada morala malo ozbiljnije odvojiti od pratnje s tri na pet bodova. Umjesto toga je završilo s tri na jedan bod, što je davalo naznake da će proljeće biti teško, bez prava na kiks.
PREMOĆNO I RANO OSVOJENO PRVENSTVO
Ali naposljetku smo 3-4 kola prije kraja već osigurali naslov u prvenstvu, daljnja kola bila su sigurna. Kad to usporedim s prošlom godinom bilo je uvjerljivije, jer tada smo, s ekipom koja je možda imala i više zvijezdi nego ova ekipa, rješavali prvenstvo sa Zametom u zadnjih 10-15 minuta i bili smo svi sretni i presretni što smo naslov vratili u Koprivnicu. S te strane ove smo sezone bili superiorniji, osvojili smo prvenstvo tri kola prije kraja. Za mene je to veliki rezultat.
Što se tiče zadnje (izgubljene) utakmice u Rijeci sad je moguće biti pametan, pa reći da smo malo eksperimentirali, da smo se štedjeli. Ne mogu reći da se nismo htjeli Zametu pokazati, mi smo htjeli pobijediti, to nije sporno, no vidjelo se da u toj utakmici imamo neku rezervu s obzirom na to da smo znali da je kup utakmica za nekoliko dana. Nismo išli sto posto ”na glavu”. Ne opravdam to, ali to je tako. Igračice imaju negdje tu ”ručnu” znajući da ta utakmica ne donosi i ne odnosi ništa.
NIJE DEMAGOGIJA: U KUPU SAMO PODRAVKA MOŽE IZGUBITI
Kup. Kad smo putovali u Pariz na utakmicu i kad smo na aerodromu saznali da u Kupu imamo Umag u gostima konstatirali smo odmah da je to najnezgodniji par. Umag je uvijek doma nezgodna ekipa. Dobili smo ih u prvenstvu, ali uvijek se tamo moramo ”potući” do kraja. No, izbacili smo Umag, za ući u četiri bilo je lakše protiv Bjelovara. Par koji je možda bio najnezgodniji bila je utakmica Lokomotiva – Sesvete Agroproteinka.
Ušli smo u četiri za završnicu. Rekao sam i prije toga da kad Podravka dolazi na Final Four, nije demagogija ni pila naopako, samo Podravka može izgubiti. Nisam vidio da je itko nakon ovogodišnje završnice bio silno nesretan. Na fotografijama Zameta i Lokomotive nakon osvojenog drugog i trećeg mjesta – svi su sretni, presretni. Mi, ne daj Bože, da smo trebali igrati za 3. mjesto ne bi htjeli ni medalju uzeti koliko bi nas ”isprdali”, izrugali.
KONFETE SU BILE SPREMNE ZA NEKE DRUGE
Zamet je odigrao dobro finale, dobro su se držali veći dio utakmice, mada u najavama prije Final Foura nisam vidio da je Zamet došao samo odigrati utakmicu, nego je došao osvojiti Kup, osobito nakon one utakmice u prvenstvu kad su nas pobijedili. I konfete su u Umagu već bile spremne za neke druge, a ne za Podravku. Što je logično i sportski, to je tako. Kad sam bio u drugim klubovima i kad sam igrao s Podravkom i ja sam tražio neku svoju šansu. Jer ako ne tražiš šansu da pobijediš, onda nemoj to ni igrati. Tako da nije nama bilo, reko bi čovjek, ni psihički jednostavno.
U KUP UTAKMICI S LOKOMOTIVOM VRATILA NAM SE MOĆ
A u polufinalu s Lokomotivom poluvrijeme je bilo 12:10. Imali smo u drugom poluvremenu jednu stvarno super seriju i obrambeno i napadački i došli smo do 10 razlike, 22:12. Za raziku od dvije prvenstvene utakmice, u Koprivnici 17:16, u Zagrebu 15:16, odigrali smo konačno bolje napadački u smislu protoka lopte i organiziranog napada i, u konačnici, realizacije. U jednoj i drugoj utakmici bilo je 33-36 posto realizacije. Tako se ne može igrati utakmica. A mi smo čak i tako jednu dobili. Dakle, poslije utakmice s Lokomotivom u Kupu osjetili smo da ponovno imamo moć i vidjelo se što je u principu prevaga u onih 26 kola, a to je da igračice stoje jedna iza druge, da nije važno tko igra, tko nije u igri, tko igra više, tko igra manje, tko griješi, tko igra bolje. Stvarno su stale jedna iza druge i mislim da je to između ostalog bio rezultat visokog vodstva.
– I malo matematike: s oba kluba 2:1 je za Podravku Vegetu – podsjećamo Mrđena.
– Da, 2:1. Ono što je najvažnije: u jednoj utakmici u kupu svatko može dobiti. Uzmimo nogomet. Dinamu nije puno trebalo. Jedan nesretni gol, promašena šansa i taj kup je mogao otići u drugu stranu. Po igri, koliko se ja malo razumijem u nogomet, Slaven Belupo je, osobito poslije drugog gola, dominirao. Dinamo ima tri postave koje su kvalitenije od Slavena, ali u tom trenutku igra samo jedna postava i u tom trenutku igra se samo jedna utakmica. Zato je u prvenstvu drugačije, Dinamo je prvi, a Slaven sedmi. U kupu je sve moguće. Tako je i Rijeka izgubila polufinale kupa, a drugoplasirana je. Zato sam rekao da mi u Umagu možemo samo izgubiti, a ne dobiti.
NISMO PRIMJERENO POHVALJENI
Kad smo osvojili Kup u medijima je tako i bilo: logično da je Podravka prva, izvještaj na dnu stranice. S tom logikom je teško igrati kada znaš da daješ sve od sebe. To nije uvijek idealno, ali kad nešto napraviš, govorim za igračice prije svega, nisi adekvatno pohvaljen. Nego: drugi su pružili dobar otpor. U komentarima je bilo važno da je Zamet do 45. minute bio blizu, a onda smo se mi odlijepili. Paralela: Foreman je tukao Claya 12 rundi u jednom uglu, na kraju Clay izašao iz ugla i nokautirao ga. Nisu pitali kako ga je Foreman tukao 12 rundi, nego kako je ovaj njega nokautirao.
Vraćamo se na Zamet. Finale je finale, jedna utakmica je jedna utakmica. Za hrvatske uvjete Zamet ima kvalitetnu ekipu. Rekao bih visokokvalitetnu. Zamet ekipu ima tri godine na okupu. Prošle godine Selena Milošević došla je kod nas, ali u polufinalu i finalu kupa i lige Zamet je imao dvije bitne igračice. Vratila se u Rijeku Deana Milosavljević koja je bila najbolja igračica na našoj utakmici u Rijeci, kada je potpuno okrenula ritam utakmice, a i u Kupu je do ozljede ruke utakmicu s nama vukla jako dobro. Zajedno s Ćamilom Mičijević. U Zametu je 90 posto igračica koje tamo igraju zajedno već tri godine i sigurno su imale cilj osvojiti kup u trećoj sezoni, jer se sada pomalo razilaze.
NAKON OZLJEDA NA UTAKMICI ”ČAROBIRALO” SE S EKIPOM
Mi smo utakmicu sa Zametom otvorili dobro, potom obrambeno i napadački malo loše, malo dobro. Imali smo 3-5 golova razlike, u poluvremenu četiri. Međutim, koliko god važi poslovica ”Koga nema bez njega se može” nama je Selena Milošević bitna igračica u fazi obrane i napada, pogotovo u fazi obrane, pa smo morali mijenjati. Sa Selenom i Dorom Krsnik ta je obrana i za Ligu prvakinja bila dobra. No, kad smo to morali promijeniti, krenuli smo s varijantom B, ali kako nitko ne može funkcionirati cijelu utakmicu, C je već neka druga varijanta. Tako da nas je s ozljedom Dore to poremetilo taktički i tehnički, a mislim i psihički. Teško je gledati u finalu Kupa igračicu da ne može ni ispružiti nogu, da plače, pa to izbacuje iz koncentracije.
Kad se poslije toga ozlijedila i Ivana Dežić tražili smo novu varijantu. Igrali smo s tri vanjske igračice koje nisu organizatorice igre po vokaciji. To je kao da u nogometu igrate bez dva vezna i centarfora, nego metnete tri centarfora. Mi smo igrali s tri ”kilerice”, s tri igračice koje imaju zadatak zabijati golove. Govorim o situaciji kada su u igri bile Vidak, Franković i Dežić. Tri igračice koje zabijaju golove. Tu igra nije napadački bila na razini. Obrana je bila dobra, iako su igrane varijenate koje nikad nisu (Franković na sredini pokraj Dragice Džono). Zatim igrale su Sara Šenvald i Dragica, a nikad nisu bile zajedno u igri. Možda je već izlizano, ali činjenica je da je karakter ekipe bio takav da su bile pobjednice. Drugi bi pokleknuli u tim situacijama, a one su se ponašale baš pobjednički. Mi smo se u napadu tražili i ne možemo reći da smo u tom trenutku u napadu izgledali dobro. Ali nismo odustali. Kad ti nešto ne ide u dobrom dijelu se i odustaje. Međutim, mi nismo odustali od onoga što nam dobro ide.
KARAKTERISTIKA SEZONE: DOBRA OBRANA S MALO GOLOVA, TO NAM JE DONIJELO DUPLU KRUNU
Na kraju, cijela filozofija ove godine bila je da igramo dobru obranu, jer ako ga ne možemo zabiti, da ga i ne primimo. Krenuli smo u rješenje s dvije kružne napadačice i to se pokazalo pobjednički. U tom dijelu smo Zametu napravili 9-1i Zamet za taj napad nije imao rješenja. U principu taj napad s Nemaškalo na lijevom vanjskom dosta puta smo trenirali, samo što to nije izgledalo tako. Kao što je sada Šenvald išla s krila na pivotmena, tako je i lijevi vanjski prelazio na pivotmena i rješavao situaciju. I tu za Nemaškalo nisu imali rješenja. Kad smo našli to rješenje mi smo Zamet ”razbili”. Najvažnije je da i dalje u obrani, s Kapitanović na golu, ili protiv Lokomotive u obrani s Milenković na golu, nismo dobivali golove.
Kad uzmete da smo od Zameta dobili 16 (a onaj zadnji iz kontre nismo trebali dobiti), protiv Lokomotive 17, znači da smo opet doveli protivnike na 16-17 golova. To je bio ključ. Ako imate puno novih igračica, pogotovo na vanjskoj liniji, i nikad nisu igrale zajedno, nije za očekivati da će im taj napad odmah ”leći”. U konačnici, možda je lakše razgrađivati nego graditi. Naše smo treninge u omjeru od 65:35 do 60:40 više posvećivali obrani nego napadu. To znači obrana od vraćanja poslije izgubljene lopte do formiranja kolektivne obrane. Na kraju nam je taj trenutak donio duplu krunu. A ako u nekom porazu ima nešto dobro, dobro je da smo poraženi u Rijeci s 26 golova. U cijelom prvenstvu i u Kupu to nam nitko nije zabio. Taj podatak je dobro došao meni i igračicama da vidimo da kada ne igramo obranu ne možemo dobiti pa da bilo što igramo u napadu. To nas je upozorilo pred Kup da se moramo okrenuti onome što donosi rezultat.
U rukometu se lijepim napadom i sa svim onim što je publici ljepše, možda dobiju utakmice, o tome nema govora, ali u konačnici prvenstvo se ne osvaja isključivo napadačkom igrom. Tu je obrana prebitna. Ima primjera. PPD Zagreb, koji ima odličnu obranu. Gledajte Györ i Budućnost. Obrana donaša rezultat, Budućnosti i Crnoj Gori to je zaštitni znak. Tu smo se dobro opredijelili. Ako smo tražili rezultat – našli smo ga. Negdje sam pročitao da je Halilhodžić, kada su ga pitali kako je to Dinamo pobjeđivao samo s 1:0, rekao je da su naslovi bitni, a sve ostalo je folklor. Ne moramo se slagati s tim do kraja, ali i Juventus je osvajao scudetto s koliko utakmica 1:0?! Činjenica je da je ta lepršavost u velikom broju utakmica teško održiva i u konačnici ne donosi željeni rezultat, pogotovo ne naslov.
SUTRA OBJAVLJUJEMO NASTAVAK RAZGOVORA: OSTAJE ŽÂL ŠTO U EUROPI NISMO NAPRAVILI KORAK VIŠE