Selena Milošević odnosno naša Sele kako je najradije dozivamo na terenu se u RK Podravka Vegetu vratila nakon jednogodišnjeg iskustva u Izraelu, gdje je nastupala za tamošnji HC Maccabi Rishon. Igra i okolina u Koprivnici bez obzira na to nisu bili nešto novo jer je ovdje provela dvije sezone 2015./16. i 2016./17. pa joj je povratak u klub s novom vizijom, trenerom i ekipom uistinu bio izazov koji je prihvatila bez razmišljanja jer prema ovom klubu i gradu gaji posebne emocije.
Dvadesetdevetogodišnja Rovinjanka je svoj rukometni put započela u rodnom gradu, a rukomet joj je bio prvi izbor obzirom joj je i majka bila rukometašica.
– Počela sam trenirati u dobi od 7 godina. Ozbiljniji treninzi i put prema profesionalnom rukometu krenuli su sa 12 godina. Do sada sam igrala za Rovinj, Pulu, Umag i Maccabi Rishon iz Izraela. To što igram za najveći klub u Hrvatskoj RK Podravka Vegetu ipak ima posebnu draž i to mi je velika motivacija za profesionalno napredovanje – kazala nam je Sele.
Za Koprivnicu kaže da je jako lijep i miran grad u kojem je pronašla ljude s kojima se druži i koji joj odgovaraju, a slobodno vrijeme često provodi i u društvu prijateljica s terena.
– Unatoč tome nedostaju mi roditelji i prijatelji iz djetinjstva. Profesionalni rukomet me od obiteljskog doma odvojio sa 16 godina te sam već navikla, ali nedostaje mi more i mir koje mi ono nosi – nostalgična je Selena.
Tijekom sezone u profesionalnom rukometu vrlo je malo vremena za bilo što drugo osim rukometa. Putovanja oduzimaju mnogo vremena i nema puno prostora za druge aktivnosti.
– Kad uhvatim pokoji slobodan dan volim se družiti s ljudima, gledati filmove i serije, a guštam i u Beli i haklanju s ekipom – kazala je.
Što se tiče obrazovanja smatra da se uz profesionalni sport može završiti i studij, ako si marljiv i ako te zanima područje koje studiraš.
– Uz sport je teško studirati i potrebna je posebna posvećenost tome kako sam trenutno posvećena profesionalnom sportu. Imam velike planove po pitanju obrazovanja po završetku karijere, ali to će još malo pričekati – rekla nam je u razgovoru.
Voli igrati na domaćem terenu i pred domaćom publikom koja im uistinu znači puno, posebno sada kada igraju europske utakmice. Cijela ova priča koja se stvorila oko rukometa nakon kvalifikacija općenito ih veseli, a otkrila je i neke rituale prije utakmica i svoj najveći uzor.
– Rukometni uzor mi je Anita Gorbicz, a imam neke male detaljčiće na koje pazim prije utakmice pa pomno odabirem podmajice i čarape za koje vjerujem da su mi nosile sreću – kazala je Sele.
Još u ovoj fazi ne može istaknuti svoj najveći uspjeh, ali veseli ju svaki trofej.
– Ponosna sam na nastup za Hrvatsku rukometnu reprezentaciju kao i na to što ponovno igramo europske utakmice, a vjerujem da će ovakvih ponosa i uspjeha biti još i sve zajedno ćemo maksimalno i predano raditi na tome – kazala je Selena za kraj.
(Foto: Ivan Brkić)