Prolazi vrijeme, no sjećanje ne blijedi. Velikan hrvatskog rukometa, voljeni i legendarni Zlatko Saračević napustio nas je prije pet godina. Tiho je otišao trener, mentor i pravi prijatelj. Ostvario je bogatu karijeru, ne samo kao trener, veći i kao igrač, te zadužio hrvatski rukomet. O svojoj veličini nije govorio, ali drugi su itekako imali o čemu govoriti.
S Jugoslavijom je u Švicarskoj 1986. godine osvojio zlato na Svjetskom prvenstvu, dok je dvije godine kasnije osvojio i broncu na Olimpijskim igrama u Seoulu. Nastupajući za Hrvatsku, osvojio je zlato na Mediteranskim igrama 1993. godine u Languedoc-Roussillonu, a godinu nakon toga broncu na Europskom prvenstvu u Portugalu. Ubrzo nakon toga, 1995. godine, osvaja i srebro na Svjetskom prvenstvu održanom na Islandu, da bi 1996. godine osvojio i zlato na Olimpijskim igrama. Bogatu igračku karijeru imao je i na klupskom planu te je igrao za Borac iz Banja Luke, Medveščak, Nimes, Bordeaux, Creteil, Istres, Zagreb, Veszprem te Zamet.
Kao trener ostavio je veliki trag u Zametu, Nyiregyhazu, Čeliku, Zagrebu, Dubrovniku te u našem Klubu kojeg je vodio gotovo tri sezone. Njegova posljednja velika pobjeda bila je ona protiv ekipe Lokomotive kojom je naš Klub u sezoni 2020./2021. odveo do 26. naslova prvaka, 21. veljače 2021. godine. Nažalost, njegovo je srce na povratku s utakmice, zauvijek prestalo kucati.
Osmijeh kojeg se s velikom sjetom prisjećamo, brojni trenuci koje smo proveli s njim, zajednička putovanja, domaće i europske pobjede, ali i porazi u kojima smo zajedno tugovali će ostati zauvijek urezani u našim srcima, kao i u povijesti Kluba. Sjećamo se kako je uvijek znao uputiti lijepu riječ, duhovitu dosjetku te kako je u svojoj veličini uvijek bio skroman. Dragi naš Treneru, nedostajete nam svakog dana.
Foto: RK Podravka/Ivan Brkić