Podravka Vegeta u prvoj trećini Lige prvakinja nije osvojila bodove, blizu je bila u utakmici s Krim Mercatorom, jednom od najhrabrijih dosad, a to potvrđuju i daljnji Krimovi nastupi, u kojima s lakoćom pobjeđuje suparnike. Isto tako ohrabruje predstava tri četvrtine utakmice u Larviku, ali zabrinjava četvrta četvrtina, kada se u 15 minuta sve dobro survalo u ponor norveških fjordova.
– Nismo zaslužili izgubiti s tolikom razlikom, s obzirom na odigrani početak utakmice. Smatram da smo 45 minuta igrali vrlo korektno i da smo od prvakinja Europe realno trebali izgubiti sa 4-5 razlike. Tada bi mogli reći da smo obavili dobar posao. Ovako smo izgubili s prevelikom razlikom. Ali nemamo za čim plakati, moramo naučiti na pogreškama, okrenuti se prema idućim utakmicama, dobro se pripremiti i negdje drugdje uzeti bodove – rekao je navečer odmah nakon utakmice Neven Hrupec u razgovoru za Hrvatski radio.
Bilo je pokušaja da se za vrijeme utakmice spriječi taj ogromni pad.
– Imali smo problema sa Sulland (desna vanjska). To smo spriječili flasterom i to je izgledalo dosta dobro. Nju smo zatvorili. Međutim, stali smo u napadu, a to je Larvik koristio, brzopleto smo im prodali lopte, nismo napade završavali onako kako treba i hrzo su nas iskontrirali.
Hrupec je dan poslije dao ovakvu analizu:
– Nakon 45 minuta došlo je do pada snage, trebalo je napraviti promjene. Nažalost, te promjene nisu nam donijele odgovarajući rezultat, krenuli smo iz greške u grešku, nismo se držali dogovorenih dugačkih i završenih napada, nego smo forsirali i bili brzopleti. Tu je Larvik najjači, Leganger se razbranila, iskontrirali su nas i došlo je do raspada igre. Nije bilo dovoljno kretanja, šutevi nisu bili rezonski, i to iskoristila Leganger. Kad smo mi pucali, Johansen i Riegelhuth su već bile u kontri, jednostavno smo im ušli u mlin.
Podravka u Norveškoj nije još ni jednom ostvarila pobjedu, očito joj ne odgovara način igre, a u Larviku je skoro cijela norveška reprezentacija.
– U glavi su jače od nas, da nisu, ne bi napravile sve te rezultate koje su napravile na velikim reprezentativnim natjecanjima. I kad gube, i kad vode, one igraju jednakim načinom. One su se svojega držale, čekale su da uđemo u seriju pogrešaka i to su iskoristile. Nismo si smjeli dozvoliti da poslije vodstva od četiri-pet golova razlike padnemo na minus 12.
NIJE SVEMU KRAJ, JOŠ SE IGRA
Preostale su još četiri utakmice, ništa nije izgubljeno, ali će se sad teško i do trećeg mjesta.
– Svaka utakmica u Ligi prvakinja je teška, bili smo svjesni na samom početku da imamo najjaču skupinu. Međutim, mi znamo što hoćemo i realno smo postavili cilj. Prošle smo godine imali velikih problema i puno slabiju ekipu nego što je objektivno potrebno za Ligu prvakinja. Ove godine smo se pojačali, vidimo i sami da smo dobri, ali za taj europski vrh nam fali još dosta.
Iduće putovanje opet daleko na sjever, u Dansku, u Viborg.
– Čeka nas još jedno teško iskušenje, jednako kao i u Larviku. Svjesni smo da su to vrhunske ekipe i da protiv takvih treba 60 minuta biti na visokoj razini. Rijetki su odande odlazili s bodovima, to je činjenica. Međutim, ako ponovimo igru iz naših prvih 45 minuta, ispravimo pogreške koje smo radili zadnjih 15 minuta, ako damo sve od sebe, a borit ćemo se, onda će nam uspjeti pokušaj otvarenja što boljeg rezultata. Ne predajemo se, to je sigurno. Oni su favorit u toj utakmici, pokazali su to i protiv Larvika. No, ozlijedila im se playmaker Gulden, koja je jedan od boljih srednjih vanjskih Europe. Možda neće imati tu tečnost u igri, možda će ih i to malo poremetiti. Mi ćemo probati doći do svoje prilike i do pozitivnog rezultata – kaže Neven Hrupec.
MIŠLJENJE DVIJU NAJBOLJIH IGRAČICA PODRAVKE VEGETE U NORVEŠKOJ
Sanja Damnjanović odigrala je sjajno dio koji su već svi pohvalili. Onda je uslijedio pad:
– Jednostavno ni sama nemam osjećaj, koja sam bila u igri i na terenu, da je bilo 12 razlike, jer u 41. minuti bilo je samo dva za njih. Ne znam što se dogodilo. Mislim da smo imali problem s obranom. Ne mogu reći da nismo htjele, jednostavno ne znam što se dogodilo. Zakazali smo u obrani i u 2. poluvremenu u napadu. Jer, one su takve, idu do kraja, i kada gube i kada pobjeđuju – jake su. No, još uvijek je sve otvoreno, tako da ćemo tek vidjeti što će donijeti iduće utakmice.
Kapetanica Miranda Tatari ostavila je srce na terenu, ali ne mogu Sanja i ona same. Desna vanjska strana opet nije valjala.
– Mi smo 45 minuta igrale svoju igru, strpljivo u napadu, nismo brzale s udarcima. U prvih 45 minuta bilo je pametno, odgovorno. Bilo je grešaka, ali i uz njih smo bili u egalu. U završnici smo previše promašile, šutirale u trećoj sekundi, nije bilo ni širine u napadu, soliralo se previše. Njihova igra je obrana i kontra, tako su nas i razvalile u zadnjih 15 minuta. One su bile upornije, srčanije na terenu – kaže Tatari.
VELIKA ISTINA: DIO CURA NE VJERUJE U SEBE
Tatari je dobro locirala problem. On je u glavama.
– Naš najveći problem je trenutno taj što svi drugi vjeruju u nas, ali mi ne vjerujemo u sebe. U rukometu, sportu, u životu općenito, ne pobjeđuju i ne idu naprijed bolji, nego uporniji. Trebamo otići u Viborg s vjerom da možemo.
Postoji i nešto za zaključak. I u utakmici treba razmišljati, ne samo pasti u mlitavilo. Igračice koje se žale na minutažu kad je dobiju ne učine ništa da opravdaju dres koji nose. Izgleda da će se morati početi razmišljati o čvršćoj selekciji. A u igri treba čitati: golmani ne smiju dobivati golove ”z goric”, to su hrvatske reprezentativke, a igračice moraju vidjeti ”ležećeg policajca”, Leganger, na podu, pa pucati koji puta i gore. I igračice se trebaju lišiti straha. Kako se mogu preplašiti najprije Grubišić, a onda Leganger? Fali im samo taj mali pomak u glavama. I da se razumijemo: trenera amnestiramo, jer u Norveškoj nije mogao učiniti više, osim da pošalje na teren klinke koje tek stasaju. Ali bodovi su potrebni odmah i igralice to moraju obaviti.