Sanja Damnjanović i Lidija Horvat pod paskom Larvikovih igračicaPodravka Vegeta u prvoj trećini Lige prvakinja nije osvojila bodove, blizu je bila u utakmici s Krim Mercatorom, jednom od najhrabrijih dosad, a to potvrđuju i daljnji Krimovi nastupi, u kojima s lakoćom pobjeđuje suparnike. Isto tako ohrabruje predstava tri četvrtine utakmice u Larviku, ali zabrinjava četvrta četvrtina, kada se u 15 minuta sve dobro survalo u ponor norveških fjordova.

– Nismo zaslužili izgubiti s tolikom razlikom, s obzirom na odigrani početak utakmice. Smatram da smo 45 minuta igrali vrlo korektno i da smo od prvakinja Europe realno trebali izgubiti sa 4-5 razlike. Tada bi mogli reći da smo obavili dobar posao. Ovako smo izgubili s prevelikom razlikom. Ali nemamo za čim plakati, moramo naučiti na pogreškama, okrenuti se prema idućim utakmicama, dobro se pripremiti i negdje drugdje uzeti bodove – rekao je navečer odmah nakon utakmice Neven Hrupec u razgovoru za Hrvatski radio.

Bilo je pokušaja da se za vrijeme utakmice spriječi taj ogromni pad.

– Imali smo problema sa Sulland (desna vanjska). To smo spriječili flasterom i to je izgledalo dosta dobro. Nju smo zatvorili. Međutim, stali smo u napadu, a to je Larvik koristio, brzopleto smo im prodali lopte, nismo napade završavali onako kako treba i hrzo su nas iskontrirali.

Hrupec je dan poslije dao ovakvu analizu:

– Nakon 45 minuta došlo je do pada snage, trebalo je napraviti promjene. Nažalost, te promjene nisu nam donijele odgovarajući rezultat, krenuli smo iz greške u grešku, nismo se držali dogovorenih dugačkih i završenih napada, nego smo forsirali i bili brzopleti. Tu je Larvik najjači, Leganger se razbranila, iskontrirali su nas i došlo je do raspada igre. Nije bilo dovoljno kretanja, šutevi nisu bili rezonski, i to iskoristila Leganger. Kad smo mi pucali, Johansen i Riegelhuth su već bile u kontri, jednostavno smo im ušli u mlin.

Udarci iz vana prolazili su obranuPodravka u Norveškoj nije još ni jednom ostvarila pobjedu, očito joj ne odgovara način igre, a u Larviku je skoro cijela norveška reprezentacija.

– U glavi su jače od nas, da nisu, ne bi napravile sve te rezultate koje su napravile na velikim reprezentativnim natjecanjima. I kad gube, i kad vode, one igraju jednakim načinom. One su se svojega držale, čekale su da uđemo u seriju pogrešaka i to su iskoristile. Nismo si smjeli dozvoliti da poslije vodstva od četiri-pet golova razlike padnemo na minus 12.

NIJE SVEMU KRAJ, JOŠ SE IGRA

Preostale su još četiri utakmice, ništa nije izgubljeno, ali će se sad teško i do trećeg mjesta.

– Svaka utakmica u Ligi prvakinja je teška, bili smo svjesni na samom početku da imamo najjaču skupinu. Međutim, mi znamo što hoćemo i realno smo postavili cilj. Prošle smo godine imali velikih problema i puno slabiju ekipu nego što je objektivno potrebno za Ligu prvakinja. Ove godine smo se pojačali, vidimo i sami da smo dobri, ali za taj europski vrh nam fali još dosta.

Iduće putovanje opet daleko na sjever, u Dansku, u Viborg.

– Čeka nas još jedno teško iskušenje, jednako kao i u Larviku. Svjesni smo da su to vrhunske ekipe i da protiv takvih treba 60 minuta biti na visokoj razini. Rijetki su odande odlazili s bodovima, to je činjenica. Međutim, ako ponovimo igru iz naših prvih 45 minuta, ispravimo pogreške koje smo radili zadnjih 15 minuta, ako damo sve od sebe, a borit ćemo se, onda će nam uspjeti pokušaj otvarenja što boljeg rezultata. Ne predajemo se, to je sigurno. Oni su favorit u toj utakmici, pokazali su to i protiv Larvika. No, ozlijedila im se playmaker Gulden, koja je jedan od boljih srednjih vanjskih Europe. Možda neće imati tu tečnost u igri, možda će ih i to malo poremetiti. Mi ćemo probati doći do svoje prilike i do pozitivnog rezultata – kaže Neven Hrupec.

MIŠLJENJE DVIJU NAJBOLJIH IGRAČICA PODRAVKE VEGETE U NORVEŠKOJ

Sanja Damnjanović odigrala je sjajno dio koji su već svi pohvalili. Onda je uslijedio pad:

– Jednostavno ni sama nemam osjećaj, koja sam bila u igri i na terenu, da je bilo 12 razlike, jer u 41. minuti bilo je samo dva za njih. Ne znam što se dogodilo. Mislim da smo imali problem s obranom. Ne mogu reći da nismo htjele, jednostavno ne znam što se dogodilo. Zakazali smo u obrani i u 2. poluvremenu u napadu. Jer, one su takve, idu do kraja, i kada gube i kada pobjeđuju – jake su. No, još uvijek je sve otvoreno, tako da ćemo tek vidjeti što će donijeti iduće utakmice.

Sanja Damnjanović pogađa iz sedmercaKapetanica Miranda Tatari ostavila je srce na terenu, ali ne mogu Sanja i ona same. Desna vanjska strana opet nije valjala.

– Mi smo 45 minuta igrale svoju igru, strpljivo u napadu, nismo brzale s udarcima. U prvih 45 minuta bilo je pametno, odgovorno. Bilo je grešaka, ali i uz njih smo bili u egalu. U završnici smo previše promašile, šutirale u trećoj sekundi, nije bilo ni širine u napadu, soliralo se previše. Njihova igra je obrana i kontra, tako su nas i razvalile u zadnjih 15 minuta. One su bile upornije, srčanije na terenu – kaže Tatari.

VELIKA ISTINA: DIO CURA NE VJERUJE U SEBE

Tatari je dobro locirala problem. On je u glavama.

– Naš najveći problem je trenutno taj što svi drugi vjeruju u nas, ali mi ne vjerujemo u sebe. U rukometu, sportu, u životu općenito, ne pobjeđuju i ne idu naprijed bolji, nego uporniji. Trebamo otići u Viborg s vjerom da možemo.

Postoji i nešto za zaključak. I u utakmici treba razmišljati, ne samo pasti u mlitavilo. Igračice koje se žale na minutažu kad je dobiju ne učine ništa da opravdaju dres koji nose. Izgleda da će se morati početi razmišljati o čvršćoj selekciji. A u igri treba čitati: golmani ne smiju dobivati golove ”z goric”, to su hrvatske reprezentativke, a igračice moraju vidjeti ”ležećeg policajca”, Leganger, na podu, pa pucati koji puta i gore. I igračice se trebaju lišiti straha. Kako se mogu preplašiti najprije Grubišić, a onda Leganger? Fali im samo taj mali pomak u glavama. I da se razumijemo: trenera amnestiramo, jer u Norveškoj nije mogao učiniti više, osim da pošalje na teren klinke koje tek stasaju. Ali bodovi su potrebni odmah i igralice to moraju obaviti.