Danas nam je divan dan, divan dan, našem desnom krilu rođendan, rođendan. Tvoja rukometna obitelj, tvoj Rukometni klub Podravka želi ti sve najbolje i da te u životu uvijek prati sreća, zdravlje i što bolji sportski rezultati, a što se tiče tvoje najveće želje da uđemo u Ligu prvaka cijeli ćemo tjedan svi zajedno živjeti za to. Uz rođendanske čestitke draga naša Zagi i cvijeće koje ćemo ti uručiti na treningu u ponedjeljak, mi smo odlučili baš danas, našim vjernim pratiteljima koji nas čitaju i navijaju ispričati priču o tebi, iskrici koja nam se uvijek smije i šokira mrežu s desnog krila.
Kad nije na rukometnom terenu svoje slobodno vrijeme najviše voli provoditi s obitelji i prijateljima. Kad je riječ o sportu, s puno strasti prati rukomet i nogomet, a opuštaju čitanje knjiga iz područja psihologije. Uživa gledati i filmove i serije, a posebno s akcijskom tematikom i trilere. Kad je riječ o glazbi najviše se opušta uz klape, ali voli i domaću i stranu glazbu. U rukomet se kada se Nikolinu pita zaljubila na prvi pogled i nije se tražila u drugim sportovima.
– Rukomet mi je bio prvi sport i treniram od svoje osme godine, a počela sam u dvorani u Čakovcu gdje mi je otac odlazio na mali nogomet. Do svoje 16. godine igrala sam u Čakovcu 2.Hrvatsku ligu, a nakon toga sam igrala u Koki i to je bio moj prvi test u 1. Hrvatskoj rukometnoj ligi te sam tamo provela dvije sezone. S obzirom da je Koka tada bila prilično dobra dobila sam poziv iz Podravka Vegete i to je bio predivan osjećaj jer smo već u narednoj sezoni osvojile kup i prvenstvo Hrvatske. Pokušala sam otići i izvan granica Hrvatske i to u švedski Kristianstad no odlučila sam se vratiti kući u RK Podravka Vegeta. Vjerujem da mi je tu mjesto, tu se vidim i tu želim igrati- ispričala je o svom rukometnom putu Nikolina Zadravec.
Iako nije morala otići daleko od svog obiteljskog doma prihvatila je takav način života, a Koprivnicu voli jer je miran grad i sve joj je blizu.
– Koprivnica je lijep, malen, rukometni grad u kojem se osjećam super, a svaka se osoba kad tad mora osamostaliti. Ja sam to učinila s 18 godina i nije mi žao iako je to za mene na početku bila velika promjena znam da mi je moj rodni grad Čakovec jako blizu pa mogu posjetiti svoju obitelj kad mi to dopuštaju obaveze – rekla nam je Nikolina.
Kad je riječ o obrazovanju Nikolina ima čvrst stav da je ono neophodno u životu svakog sportaša.
– Meni je želja da nakon završetka profesionalne karijere, završim fakultet i radim s djecom kao trener. Sad mi je najvažnije da nemam ozljeda i da što duže ostanem u rukometu jer sport je ono gdje se vidim i gdje se sjajno osjećam – kaže Zagi.
Kad je riječ o putovanjima koja su dio svake profesionalne sportske karijere nisu joj najdraža.
– Lijepo je putovati, ali zna nam biti naporno jer putovanja su nekada uistinu duga i iscrpljujuća. Meni je nekako draže igrati kod kuće pred domaćom publikom zbog atmosfere i to nam je uvijek dodatan motiv da se borimo i čuvamo svoje – rekla nam je naša Zagi.
Što se tiče rituala prije utakmice najvažnije joj je da je odmorna, a uoči utakmica uvijek pazi i na prehranu koja mora biti redovita. Kad je riječ o kuhanju uživa u tome, a najviše voli pripremati tortilje, tjestenine i ribu koja joj je najdraže jelo.
Uzrečica ‘pas je najbolji prijatelj’ i za nju vrijedi jer ima tri psa, Američka stafordska terijera koje ne gleda kao kućne ljubimce nego kao članove obitelji koji su njezini vječni zaštitnici.
Kad je riječ o najvećem životnom uspjehu ne može izdvojiti jedan uspjeh, ali sretna je s onim što ima i što je postigla.
– Sretna sam što me sport izgradio kao osobu, naučio me da više cijenim neke stvari i shvatim prave životne vrijednosti. Iza mene su velike stvari i velik trud i rad i mogu reći da sam i ja prolazila neke dobre i loše stvari no moj uspjeh je u tome što nikad nisam odustala od svojih ciljeva. Moja najveća želja je da ostanem zdrava, igram rukomet i da uđemo u Ligu prvaka i ostvarimo najbolji mogući uspjeh. Ono na što sam najviše ponosna je što igram u najtrofejnijem ženskom rukometnom klubu Podravka Vegeti – rekla nam je na kraju naša uvijek nasmijana Zagi.
