Dogodilo se, eto, da se u zadnjem kolu ženskog rukometnog prvenstva igra odlučujuća utakmica, zapravo finalna, a u njoj će se u petak sastati samo dva preostala aspiranta na 1. mjesto – Podravka Vegeta iz Koprivnice i Zamet iz Rijeke. Podravka Vegeta ima bod prednosti. Obje ekipe očekuju pobjedu koja donosi naslov prvakinja, a domaćima bi i neriješeno donijelo pehar u ruke, zlatne medalje oko vrata.
Do petka će se vagati mogućnosti jednih i drugih. Podravka Vegeta igrat će kod kuće, a to suparnice trebaju shvatiti vrlo ozbiljno, jer za nikoga nema popusta. U ekipu su se vratile Elez i Vidak, ali igra Podravke postavljena je tako da se ne zna otkud prijeti opasnost. U Split su, primjerice, krila i kružne napadaćice dale 22 gola (Čović 10, Nikšić 6, Nemaškalo i Oremović po 2, Šenvald i Maljak po 1), a vanjske igračice ostatak do 37 (Mrđen 6, Živković 5, Dragišić i Elez po 2). Golmanice su obranile 14 lopti (Kapitnović 11, Jukić 3). Borbenost je naplaćena s 12 minuta isključenja, opći dojam pljeskom u toku utakmice i na kraju susreta.
Kad je obrana dobra onda do izražaja dolaze brze noge krila i pivotkinja. Dragica Džono je žrtvovala svoje mjesto kružne napadačice, jer igra u vanjskoj liniji, a koliko se troši u obrani nemjerljivo je. Andrea Čović je tako postala junakinja utakmice s kolovima iz kontri i iz igre na crti. Da se ženskom rukometu posvećuje u medijima više od tehničkih izvještaja, onda bi se o takvom podvigu pisali hvalospjevi. No, rukomet nije nogomet, a ženski rukomet nije muški rukomet, reflektori su okrenuti na drugu stranu, pa tako ostaje da sami upozoravamo na ono što je u nas briljatno, što imamo i čime se ponosimo.
A ponosimo se cijelim ovim sastavom koji je izgurao do te odlučujuće, finalne utakmice, prvenstva i bez najbolje igračice, kapetanice Mirande Tatari. Sada joj se priključila i Jelena Trifunović. No, ekipa ima 16 igračica, jer priključak mladih (Šenvald, Mrđen, Papac, Oremović, Maljak) činio se samo krpanjem rupa u zapisniku, a kad tamo cure daju pun obol i neke od njih mogu se ocijeniti i kao pojačanja, a ne nadoknada zbog ozljeda izgubljenih rukometašica.
Očekujemo da ta mladost pred punim tribinama, nadamo se, krene u utakmicu sa Zametom bez straha, zajedno s iskusnijima, a uz Elez tu je svakako šefica Živković, i vrati titulu hrvatskih prvakinja u Koprivnicu.
Uostalom, zato smo se i okupili u srpnju prošle godine.
