Veronika Babara, mlada i talentirana igračica, od nove sezone priključila se redovima našeg Kluba te će nositi broj 15. Povodom njezinog dolaska, popričali smo o njezinim dosadašnjim rukometnim iskustvima, željama i prvim dojmovima nakon dolaska u Koprivnicu.
– Dolazak u ovako veliki Klub za mene je iznimna čast. Jako sam sretna i ponosna što sam došla u najtrofejniji hrvatski Klub. Očekujem puno rada, novih izazova te priliku da napredujem kao igračica i doprinesem uspjehu ekipe. Moji ciljevi su jednaki ciljevima Kluba, tj. osvajanje hrvatskog prvenstva i Kupa Hrvatske. Vjerujem da imamo kvalitetu i snagu za nove trofeje, a dat’ ću sve od sebe da ekipi u tome pomognem – rekla je u uvodu Veronika pa nastavila o željama i očekivanjima.

– Moja velika želja i ostvarenje sna je zaigrati u Ligi prvakinja. Spremna sam dati sve od sebe, igrati na visokoj razini i pomoći ekipi da se nametne među najboljima u Europi. Naravno, želim se dokazati svojom igrom i biti važan dio. Spremna sam naporno raditi kako bih zaslužila povjerenje trenera i suigračica te doprinijela uspjesima Kluba. Neke igračice već poznajem iz prijašnjeg kluba u kojem sam bila. Dok sam bila u Lokomotivi, imala sam priliku zaigrati s Kristinom Prkačin, Kristinom Dramac, Kalom Kosovac i Klarom Birtić, dok ostale cure poznajem iz reprezentacije – poručila je u nastavku i rekla da je dolazak u Koprivnicu ogroman iskorak za njezinu karijeru.

– Uvjeti u Klubu su izvrsni i pružaju mi sve što mi treba da se maksimalno posvetim rukometu. Osjećam da je ovo idealno mjesto za moj daljnji razvoj i napredak kao igračice. Definitivno, dolazak u Koprivnicu je ogroman iskorak u mojoj karijeri. Ovdje imam priliku igrati na najvišoj razini i učiti od iskusnih suigračica koje su na mojoj poziciji. Planiram upisati Sveučilište Sjever i studirati poslovanje i menadžment. Smatram da je važno uz rukomet razvijati se i akademski, pa ću nastojati uskladiti sport i školu. Rodom dolazim iz malog Biograda na Moru, gdje sam sa šest godina krenula trenirati rukomet u Rukometnom športskom klubu Mini-Sunce. Jako sam sretna što sam imala veliku podršku svojih trenera, roditelja i cijele obitelji. Do svoje 14. godine igrala sam u ŽRK-u Biograd, nakon čega sam napravila iskorak u životu, tj. otišla u Zagreb i zaigrala za Lokomotivu, gdje sam se razvijala kao mlada igračica – otkrila nam je svoj rukometni put.

– Prošla sam kroz sve mlađe selekcije hrvatske reprezentacije, od mlađe kadetske pa do seniorske. Uspjesi na većim natjecanjima bili su četvrto mjesto na Europskom prvenstvu u Crnoj Gori do 17 godina, sedmo mjesto na Svjetskom prvenstvu u Kini do 18 godina te ove godine osmo mjesto na Europskom prvenstvu u Crnoj Gori. Imala sam priliku igrati kod trenera Ivice Obrvana i to iskustvo mi puno znači. Naučila sam mnogo toga i veselim se novim prilikama pod njegovim vodstvom. Jako sam sretna što sam dio ovog velikog Kluba i iznimna mi je čast nositi ovaj dres – zaključila je na kraju razgovora.

Veroniki želimo dobrodošlicu u našu rukometu obitelj, puno sreće i uspjeha u nadolazećim sportskim izazovima te da ju ozljede zaobilaze u širokom luku.