Vrijeme je da vam uoči velikog izazova koji očekuje rukometašice Podravka Vegete koje će se u 3. kolu EHF Lige prvakinja na domaćem terenu susresti sa slovenskim Krimom predstavimo još jednu igračicu koju ste sigurno zamijetili po njezinom besprijekornom osmijehu, ali i odličnoj igri. Ona je Dejana Milosavljević, a u RK Podravka Vegetu je stigla iz varaždinske Koke gdje je s vanjske pozicije zadavala ozbiljne probleme protivnicima uz titulu najstrijelca hrvatske lige s prosjekom od 9 golova po utakmici.
Kad nije rukometašica za sebe kaže da je normalna osoba kao i većina sportaša, voli koristiti slobodno vrijeme za druženje s obitelji i prijateljima, putovati i slično. Voli pogledati i dobre filmove, ali je više akcijski tip te ne voli previše biti zatvorena u kući. Rukometni put započela je u drugom razredu osnovne škole kada je njen prvi trener došao u školu kako bi promovirao rukomet. Na prvu je znala da je to to i da je rukomet njezin prvi i jedini izbor. Roditeljski dom je prvi puta napustila sa 18 godina i za nju je to bio veliki šok, ali se s vremenom naviknula na odvojenost od obitelji i samostalan život.
– Koprivnica je malen, lijep i miran grad. Baš zato što je malen, nedostaju joj neke stvari kojima je navikla ispunjavati svoje slobodno vrijeme, ali blizina Varaždina i Zagreba koji pružaju više mogućnosti čine Koprivnicu idealnim mjestom za život – rekla nam je Dejana koja je bez obzira na obaveze u rukometu završila i fakultet.
– Profesionalni sport zahtijeva jako puno odricanja i teško ga je uskladiti s fakultetskim obavezama, ali gdje ima volje ima i načina. U dosadašnjem profesionalnom životu imam samo pozitivna iskustva, a klubovi su mi izlazili u susret sa fakultetskim obavezama pa sam uspješno završila preddiplomski studij Poslovne ekonomije. Prvi izbor bio mi je Pedagoški fakultet, ali u Zagrebu gdje sam igrala u to vrijeme, su primali mali broj studenata pa sam se zbog prethodnog ekonomskog obrazovanja odlučila za ekonomiju – rekla je Dejana.
Općenito voli putovati pa nema problem s odlaskom na gostujuće utakmice koje nose svoje čari i posebne doživljaje. Ipak joj je draže igrati kod kuće pred domaćom publikom koja je uz njezinu momčad, a posebno uživa u atmosferi koju osjeća u dvorani u utakmicama Lige prvakinja o kojima sanja baš svaka igračica, a ona svoj san sada i živi. Kroz život korača prilično sigurno i samouvjereno i mnogim sportašima vidi kvalitete no kad je riječ o uzorima nikoga ne želi isticati.
– Nemam poseban rukometni uzor, ali divim se mnogim sportašima koji su mi motiv za bolji rad i veći napredak – kazala nam je Dejana koja prije utakmice nema posebnih rituala, ali čini neke sitnice za sebe koje ju smiruju i povećavaju joj koncentraciju. Kad je riječ o uspjesima istaknula je što smatra svojim najvećim.
– Najvećim uspjehom smatram poziv u Hrvatsku rukometnu reprezentaciju te to što igram u najboljem hrvatskom klubu i to u Ligi prvakinja – naglasila je Dejana.
Voli kuhati i peći kolače, ali se ne smatra vičnom kuharicom. Uživa spremati nova jela, a kao specijalitet ističe meksičke tortilje koje su joj ujedno i omiljeno jelo. Najradije kuha za prijatelje, a koliko voli biti u društvu pokazuje i na treninzima sa suigračicama.
Prvi klub joj je bio Orijent Presoflex gdje je naučila sve osnove rukometa i postala mladi perspektivni igrač. Nakon što je završila srednju školu odlučila je da je vrijeme za stepenicu više te je otišla u Sesvete gdje je provela dvije godine. U Sesvetama joj je bilo lijepo iako sama priznaje da se nije najbolje snašla te se vratila u Rijeku u Zamet gdje je također provela dvije godine. Nakon dvije godine u Rijeci odlučila se za varaždinsku Koku gdje je odigrala možda i najbolju sezonu do sada koju su zapazili u RK Podravka Vegeta. Kao i svakom igraču koji teži uspjehu, puno joj znači igranje za najbolji klub u Hrvatskoj te se nada velikim rezultatima u budućnosti.
