Kao što smo već i pisali, dugogodišnja reprezentativka Makedonije Gjeorgjievska Elena pojačat će redove Podravka Vegete u novoj sezoni. Rođena je u gradu Struga 27. ožujka 1990. godine i visoka 179 cm. U svojoj dosadašnjoj karijeri dvije je godine provela u klubu Eurostandard GJ.P, a dvije u Kometalu Gjorče Petrov. Uslijedio je Metalurg u kojem je provela tri godine nakon čega se pridružila Budućnosti s kojom je u sezoni 2011./2012. osvojila titulu Lige prvakinja. 2016. godine postala je igračica Fehervara KC gdje je provela dvije godine, a prošlu sezonu bila je viđena i na našim terenima kao igračica Craiove koja je u sezoni prije Eleninog dolaska osvojila EHF Kup. Zanimljivo je i da je Elena svoje prvo reprezentativno iskustvo imala kao četrnaestogodišnjakinja kada je bila najmlađa igračica na Svjetskom prvenstvu u Rusiji. 

Elena donosi i veliko iskustvo u redove Podravka Vegete, posebno zbog kontinuiteta nastupa u velikim europskim natjecanjima. Ljevakinja na poziciji desnog vanjskog će Saračevićevoj ekipi dati na agresivnosti u obrani, a ono što je još važnije, potrebnu raznovrsnost u napadu. 

Njezin službeni dolazak u Koprivnicu iskoristili smo za blic razgovor u kojem smo saznali u čemu sve uživa kad ispusti rukometnu loptu i saznali puno zanimljivosti o Eleni. 

Jako volim šetati, imam zlatnog retrivera, psa s kojim sam dosta u prirodi. Kad nisam u prirodi volim pogledati neki dobar film ili seriju, ali i zaigrati košarku. Osim košarke drago mi je i plivanje s obzirom da sam odrasla uz jezero koje je možda manje poznato od Ohrida, ali je isto tako prekrasno – rekla nam je Elena kojoj nije stran čak ni vaterpolo.

Elena nije tip koji može sjediti i voli se puno kretati, a ako mora birati između planine i velikih vrućina na moru uvijek radije odabire planinu.

Volim putovati i to je nakon napornog rada i sezona nešto u čemu uživam. Kad nije planina onda volim biti uz jezero gdje često odlazim sa svojom zlatnom retrivericom koja jako voli kupanje – rekla je.

Već je dugo odvojena od obitelji pa je to nešto što joj više nije strano, ali istaknula je kako se i njezina sestra Dušica profesionalno bavi rukometom. Provela je tako seka pet godina u Turskoj, a baš kao i Elena redovno je u sastavu makedonske reprezentacije. 

Kao i svaka sportašica itekako ima sportski uspjeh koji u njezinom životu ima posebno mjesto i kojeg će se uvijek rado sjetiti. 

Kao i svaka igračica koja je to doživjela i ja ću cijeli život pamtiti osvojenu titulu Lige prvakinja s Budućnosti 2012./2013. godinu. To je osjećaj kojeg bi se rado ponovno prisjetila jer zbog toga i igram i volim rukomet. Nadam se da ću tu priliku ponovno imati – rekla je Elena koja je svojom upornošću i borbenošću uistinu ostvarila velike rezultate u rukometnoj karijeri.

Mali grad Koprivnica koji se sve češće naziva i glavnim gradom rukometa čini joj se lijepim mjestom za život, a primijetila je da u gradu ima dosta bicikala, ali čini joj se da bi joj uz bicikl drugi odabir bio neki mali motor za odlazak na treninge. 

Brzo se prilagođavam i mislim da će mi biti ovdje super, a ima i dosta cura koje već i poznajem pa mi se neće biti problem uklopiti. Volim male i tihe gradove jer je i moj rodni grad takav, grad iz sjene. Meni se sviđa što je i kuhinja ovdje dosta slična makedonskoj – rekla je i kako su ljudi po pristupu i otvorenosti dosta slični makedonskom mentalitetu.