O Mirandi Tatari još nema službenih ocjena, jer nakon njenog ozljeđivanja potrebno je istrpjeti vrijeme do operacije, a nakon toga i vrijeme rehabilitacije. No, sigurno je da kapetanica ekipe neće moći pomoći Podravki Vegeti u ključnim utakmicama prvenstva u 13. kolu 31. siječnja u Rijeci s liderom prvenstva Zametom i s drugim konkurentom Lokomotivom u 19. kolu 14. ožujka.
U Kupu kupova 7/8. i 14/15. veljače igramo s ruskom Zvezdom. S kakvim ambicijama?
Kada se u sličnoj situaciji pred susret Kupa kupova ozlijedila Sanja Damnjanović, istog trenutka u klub je na posudbu pristigla Slovenka Šon. Podravkinoj ekipi od samog početka sezone nedostaje vanjska igračica. O tome se govorilo upravo iz razloga što može doći do ozljede.
Nažalost, do nje je došlo i ovih dana očekujemo odgovor o tome kako će se klub postaviti u ovoj situaciji.
Prije toga možemo samo nagađati, a iz Sportskih novosti prenosimo razgovor s Mirandom Tatari.
TATARI // Izdržat ću ja to, jača sam od ovoga
PRENOSIMO IZ SPORTSKIH NOVOSTI, 13. PROSINCA 2014.
Mirandu Tatari iznijeli su s terena nakon svega 10 minuta utakmice Hrvatske i Njemačke, odmah je bilo jasno da stvar nije bezazlena. Liječnici su utvrdili da je riječ o puknuću prednjih križnih ligamenata, dijelu meniskusa te napuknuću kolateralnih ligamenata. Sad je potrebno pričekati da oteklina splasne, a nakon toga slijedi operativni zahvat. Što se tiče samog oporavka, pretpostavke su da će trajati od četiri do šest mjeseci.
– Svi koji su imali ovakvu vrstu ozljede jako dobro znaju kakav je osjećaj. Nije lako, ali izdržat ću ja to, jača sam od ovoga. Uvijek sam bila pozitivna i borbena, a takva ću ostati i nadalje te najiskrenije vjerujem u brzi oporavak – rekla nam je Miranda Tatari.
Navodno je u pitanju i nastavak igračke karijere?
– Moram priznati da su me pojedini napisi u medijima na temu mogućeg nastavka karijere iznenadili. Osobno niti u jednom trenutku nisam pomislila, a kamoli izjavila, da razmišljam o prekidu karijere. Uvjerena sam kako ću se vratiti još bolja i jača.
Reprezentacija je pak završena prièa.
– Pred sam nastup na Europskom prvenstvu najavila sam oproštaj od reprezentativnog rukometa tako da je tu situacija potpuno jasna. Kad sam se vraćala u moj matični klub Podravku, najavila sam povratak dvostruke krune u klupske vitrine i od toga ne odustajem. Klub je uvijek bio uz mene pa tako i sada te najmanje što mogu učiniti je da ne napuštam svoju ekipu i klub u cjelini prije ostvarenja tog cilja. I u narednom rehabilitacijskom periodu želim biti uz trenera i ekipu te im maksimalno biti na raspolaganju savjetima i održavanjem pozitivne atmosfere.
Kako ste kao kapetanica doživjela neuspjeh Hrvatske na Europskom prvenstvu?
– S obzirom na to da nismo ostvarili rezultat koji smo svi skupa priželjkivali, naravno da ne mogu biti sretna i zadovoljna. Nikome iz reprezentacije nije lako, od stručnog vodstva do igračica, i moramo svi skupa priznati i biti svjesni toga da je ovo veliki neuspjeh.
Najavljivala se medalja, nije se stiglo ni u drugi krug. Tko je kriv?
– Nije grijeh željeti i vjerovati u medalju. Tražiti krivca ovakvom rezultatu u ovome trenutku je sasvim nepotrebno. Potreban je protek određenog vremena u kojem će biti moguće napraviti analizu svega što se događalo i eventualno utvrditi propuste. Svi koji smo bili u ovome snosimo dio odgovornosti i ne bježimo od toga. Nije lako, vrijeme se vratiti ne može i nužno je okrenuti novu stranicu. Potrebno je posvetiti se stvaranju pozitivne rukometne klime koja će iznjedriti neku novu generaciju koja će jednog dana, nadam se, ostvariti toliko željeni cilj koji mi nažalost nismo uspjeli.
Zakazala je i obrana i napad. Jeste li bile dobro pripremljene za nastup na Euru?
– Činjenica je da smo gotovo sve igračice igrale Ligu prvakinja i nakon toga, bez imalo odmora, došle na okupljanje. Dvije su krajnosti, neke od igračica bile su potpuno istrošene kroz to natjecanje, dok su neke druge imale minimalnu minutažu u svojim klubovima. Težak je posao bio i za samog izbornika te njegov stručni stožer dovesti nas sve skupa kao tim na jednaku razinu.
Je li dio problema doista bio i u ‘glavama’, kako se to obično govori?
– Očito je… Sama psihologinja, koja je cijelo vrijeme bila uz nas, dala je svoju maksimalnu podršku i znanje, ali niti to nije pomoglo.
Izbornik je velik dio krivice svalio i na igračice. Mislite li da je ova ekipa mogla i morala bolje, ili je već samo sudjelovanje na Euru bio limit iznad kojeg se ne može prijeći?
– Kao što sam već spomenula, naravno da dio krivice snosimo i mi same. Ali isto tako i svi drugi koji su bili s nama u ovome snose svoj dio. Mogli smo i morali bolje. Imali smo na raspolaganju sve potrebne uvjete, a još k tome igrali pred domaćom publikom. To je prilika koja se vrlo rijetko pruži sportašima, a san je svakoga.
Ima li razloga za zabrinutost glede budućnosti hrvatskog ženskog rukometa, kako klupskog, tako i reprezentativnog?
– Ovo pitanje je potrebno preusmjeriti na rukometne stručnjake.
Može li Podravka bez svoje kapetanice i glavne igraèice osvojiti domaće naslove ili je potrebno dovesti zamjenu?
– Podravka nije ostala bez mene. Jedno vrijeme neću biti na terenu, ali sam uz njih. Vjerujem u trenera i moje cure, a dosadašnju pozitivnu klupsku atmosferu ne može ništa narušiti pa tako niti moja ozljeda. Uvjerena sam kako će svatko od njih dati svoj maksimum u ostvarenju zacrtanih ciljeva.